Tobolčari, podrazred primitivnih sisavaca s tobolčanim kostima iznad prepona, između kojih je u ženki razapeta opna gdje dozrijevaju mladunci, tijekom mezozoika bili su rašireni gotovo po čitavom svijetu, a na nekim kontinentima potisnuli su ih pravi sisavci. U Australiji, koja se u kredi odvojila od ostalog kopna, ostali su izolirani, pa su se ondje mnogostruko diferencirali te, u procesu tzv. adaptivne radijacije, prilagodili na različite životne prilike. Ove životinje varirale su u veličini, kao i u prehrambenim navikama – među njima je bilo malenih biljojeda, ali i mesoždera gigantskih proporcija. Laura Chornogubsky, paleontologinja s Argentinskog muzeja prirodne znanosti, nedavno je objavila znanstveni rad o izumrlim tobolčarima, u kojem je opisala čak tri ranije nepoznate vrste. Sve tri pripadaju porodici Polydolopidae, koja je područja današnje Antarktike i Južne Amerike nastanjivala u razdoblju paleocena, prije otprilike šezdeset šest milijuna godina, da bi izumrla prije dvadeset tri milijuna godina, najvjerojatnije zbog klimatskih promjena u oligocenu. “Došlo je do pada temperatura i vlažnosti u njihovu životnom okruženju. Nekoć plodno područje, u kojem su nalazili obilje hrane, pretvorilo se u pustinju”, objašnjava znanstvenica. Porodicu Polydolopidae davne 1897. godine opisao je argentinski prirodoslovac Florentino Ameghino, proučivši niz fosilnih uzoraka prikupljenih u Južnoj Americi. Rad dr. Chornogubsky, koji se nastavlja na njegove uvide, obogatio je spoznaju o ovim izumrlim životinjama opisom vrsta Hypodolops sapoensis, Amphidolops intermedius i Amphidolops minimus.
Piše: Lucija Kapural
