Jesu li Vikinzi uistinu bili prljavi divljaci koji su, u pauzama od dekapitiranja neprijatelja, smrdjeli sve do Valhale? Što je to disocijativni poremećaj identiteta i kada je ova dijagnoza prvi put korištena u obrani na sudu? Koji je nacistički zlotvor tijekom Prvoga svjetskog rata umalo izgubio vid? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, suđenje Williamu Stanleyu Milliganu (1955. – 2014.) podijelilo je američku javnost (na slici!). Mladić se na optuženičkoj klupi našao zbog vrlo ozbiljnih zločina – oružane pljačke i tri silovanja – no u zatvoru nije proveo niti dana. Njegovi odvjetnici su, naime, na sudu uspjeli dokazati da je, uslijed zlostavljanja koje je pretrpio u djetinjstvu, razvio ono što stručnjaci nazivaju disocijativnim poremećajem identiteta a puk podvojenom ličnošću. Ako je vjerovati braniteljima, u njemu su “živjele” čak dvadeset četiri različite osobe, a za svaku od njih imao je drugačiji glas i mimiku. “Stvarni Milligan” navodno nije znao da je jedna od tih ličnosti počinila zločine koji su mu se stavljali na teret. Umjesto u zatvoru, dugi niz godina proveo je u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa.
2. Suprotno uvriježenim predodžbama, Vikinzi nisu bili prljavi, smrdljivi divljaci. Naprotiv, bili su poznati po zavidnim higijenskim standardima. Arheološka iskopavanja pokazala su, naime, da su koristili češljeve, britvice i naprave za čišćenje ušiju izrađene od životinjskih kostiju i rogova. Nadalje, barem jednom tjedno su se kupali u rijekama i potocima – puno češće od “civiliziranih” Europljana tog vremena.
3. Nakon što je došao do zaključka da su njegove veze sa ženama osuđene na propast, Vincent van Gogh (1853. – 1890.) lijegao je isključivo s prostitutkama. Upravo jednoj od njih, bliskoj prijateljici Raheli, poslao je svoje odrezano uho. Korištenje usluga “prijateljica noći” donijelo mu je dvije spolne bolesti, gonoreju i sifilis.
4. Tijekom Prvoga svjetskog rata, Adolf Hitler (1889. – 1945.) zadobio je teške ozljede. Godine 1916., tijekom bitke na Sommei, tjednima je ležao u bolnici nakon ranjavanja, a 1918. je preživio napad plinom, zbog kojeg je privremeno bio izgubio vid.
5. Izgradnja Brasílije započela je 1957. godine, kako bi se u taj nenaseljeni kraj privukli stanovnici s gusto naseljene istočne obale. Urbanistički plan izradio je Lúcio Costa, dok je većinu zgrada projektirao je Oscar Niemeyer. Grad je s triju strana okružen umjetnim jezerom, dugim četrdeset kilometara, gradske četvrti opasane su šumarcima i livadama, a promet je reguliran prolazima ispod cesta. Prijestolnicom Brazila grad je proglašen 1960. godine.
6. Faraon Pepi II. Egiptom je vladao od 2278. do 2184. prije Krista, odnosno pune devedeset četiri godine. Riječ je o najdužem razdoblju koje je neki povijesni vladar proveo na tronu. Prema legendi, Pepi II. se do te mjere užasavao muha da je stalno bio okružen nagim robovima namazanim medom – umjesto na faraona, gadljivi kukci lijepili su se na ove nesretnike!
7. “Mona Lisa”, vjerojatno najpoznatije umjetničko djelo svih vremena, imalo je vrlo uzbudljiv put. Sliku talijanskoga renesansnog majstora Leonarda da Vincija (1452. – 1519.) od njenog je autora kupio francuski kralj Franjo I. Čuveno ulje na drvetu ukrašavalo je – kraljevsku kupaonicu! U sljedećem razdoblju, slika dolazi u Fontainbleau, Pariz, Versailles i konačno u kolekciju Luja XIV. Nakon Francuske revolucije, dobila je dom u muzeju Louvre. Kraće vrijeme bila je u posjedu Napoleona, viseći u njegovoj spavaonici, da bi se potom ponovno vratila u Louvre.
Piše: Lucija Kapural
