Zločin jedne dokone domaćice

Walburga Korschel, ili jednostavno Dolly, došla je iz Njemačke u SAD-e, gdje se zaposlila kao dvanaestogodišnjakinja u proizvodnji tekstila, u tvornici svog budućeg supruga Freda Williama Oesterreicha. Kako je bila zgodna, karizmatična i komunikativna relativno brzo je privukla pozornost vlasnika tvornice. Sa sedamnaest godina udala se za tvorničara. Nakon toga je živjela kao kućanica. Problemi u braku su navodno počeli kada im je, prema nekim izvorima, umrlo dijete.

Oskudna odjeća 

Kada je Dolly jednog dana nazvala Freda da joj pošalje majstora za popravljanje šivaćih strojeva počinju prave nevolje. Možemo pretpostaviti da je unaprijed znala koga će joj suprug poslati. Uglavnom majstor kojega je Fred poslao bio je još tinejdžer, ali Dolly to nije nimalo smetalo. On je imao 17, koliko je  i ona imala kada je stupila u brak, dok je u tom trenutku bila u ranim tridesetim. Tada je u braku bila već pola svog života. Fred je bio posvećen poslu, ali je zanemarivao ženu i često se u njegovom društvu mogao vidjeti alkohol. Majstor za šivaći stroj se zvao Otto Sanhuber. Tračevi koji su u to vrijeme kružili, kažu da je Dolly dočekala Otta samo u čarapama i uskom ogrtaču i s osmijehom na licu, što bi, ukoliko je točno, samo potvrdilo da je znala tko će joj zakucati na vrata.

Na tavanu


Kako su se Dolly i Otto kontinuirano viđali, postojala je realna opasnost da se prenese glas o njihovim stalnim druženjima. Dolly je Ottu tada ponudila zgodan aranžman kojega je on prihvatio bez zadrške. Otto je potom vrlo brzo uselio u potkrovlje Fredove kuće, a gdje je ostao poduže vrijeme. Danju je vodio brigu o zadovoljstvu gazdarice kao, kako je sam rekao, seksualni rob. Osim što se zdušno brinuo o Dolly i njenom zadovoljstvu, Otto je bio zadužen i za održavanje kuće. I dok je danju radio razne poslove noću bi pisao romane, no kako za njih nismo čuli očito ili nije bio dovoljno dobar u pisanju ili nije poznavao prave ljude.

Bilo kuda čovjek šišmiš svuda

Fred nije bio svjestan Sanhuberove prisutnosti na tavanu iznad spavaonice. Možda je tom neznanju kumovao i alkohol ili je pak bilo obrnuto, pa je sve znao i zbog toga pio da zaboravi, što je već područje za dužu raspravu, u koju ovdje nećemo ulaziti. U jednom trenutku tvorničar je odlučio otvoriti još jedan proizvodni pogon na zapadnoj američkoj obali te su Fred i Dolly donijeli odluku o preseljenju u Los Angeles. Otta to nije brinulo jer se namjeravao preseliti u njihovu tamošnju kuću. Tako je otišao prije Freda i Dolly i pripremio prostor za stanovanje u potkrovlju, kako bi mogao i tamo nastaviti s dosadašnjim načinom života. No, nakon preseljenja se iznenada dogodila bučna svađa koja je uplašila Otta, pa se ovaj odlučio umiješati u sukob koji je postajao sve nasilniji. Svađa je kulminirala upotrebom oružja u kojoj su odjeknuli pucnjevi, u pitanju su tri pucnja koja su zabrinula susjedstvo.

Spasonosno glumatanje

Svađa se zbila 22. kolovoza 1922. i u njoj je Fred ubijen s tri pucnja. Otto i Dolly su nakon ovog neplaniranog ubojstva dogovorili spasonosni scenarij. Prema dogovoru koji bi zbacio sumnju s Dolly, Otto je zatvorio Dolly u ormar na prvom katu, te se sam povukao u “svoje” potkrovlje. Ona je onako zatvorena u ormaru zazivala Fredovo ime i ‘glumatala’, a susjedi su odradili očekivano svoj dio posla. Kada je policija pitala Dolly kako je završila u ormaru, izjavila je da je to bilo zbog toga što je u trenutku provale skidala bundu i stavljala je u ormar. No, policiji je bio sumnjivo da ukoliko je u pitanju krađa u kući nije ništa posebno  nedostajalo osim skupocjenog dijamantnog sata. Čudno je bilo što je i bunda vraćena u ormar.

Vesela udovica

Otto je ostao gotovo čitavoj jedno desetljeće u potkrovljima gdje je stanovala Dolly. Dok je Dolly rješavala pitanje obiteljske imovine, upoznala je odvjetnika H. S. Shapira s kojima se brzo upustila u vezu. Neoprezna Dolly mu je darovala dijamantni sat svog muža, a uz to je svoje ljubavnike tražila da joj pomognu u prikrivanju dokaznog materijala vezanog uz ubojstvo njenog supruga Freda. Ljubavnici poput već spomenutog H. S. Shapira, kao i poslovnog čovjeka R. H. Klumba su joj samo pomogli da učvrsti položaj vesele udovice. No, upravo zahvaljujući tome je skrenula pozornost policije ponovno na sebe jer kada je Klumb saznao da je ona u vezi i sa Shapirom, odmah ju je ostavio, ali bilo je nezgodno što je otišao na policiju i tamo iznio sve o usluzi koju ga je Dolly tražila. Istu priču je kasnije ispričao i njen susjed. Dolly je završila u pritvoru, ali zbog nedostatka dokaza je puštena jer dokazni materijal je  bio u lošem stanju i nije omogućio da se napravi poveznica koja bi izravno upućivala na nju kao sudionicu u ubojstvu. Ona je poslije živjela još sedam do osam godinama s odvjetnikom, a onda je svatko otišao svojim putem. Dok je policija skupila sve dokaze za suđenje “čovjeku šišmišu” kako su nazivali Otta, došlo do zastare slučaja jer je od ubojstva do njegova sučeljavanja s pravdom prošlo više od deset godina. Bogata domaćica se izvukla zajedno sa svojim dugogodišnjim ljubavnikom i možemo s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je nastavila živjeti s veselim životom jedne domaćice. O edipovskom kompleksu Otta mogla bi se napraviti čitava jedna studija, no to čemo prepustiti stručnjacima za konkretno područje.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari