Mjesto Amityville na Long Islandu u saveznoj američkoj državi New York, danas je velikim dijelom poznato kao poprište brutalnog zločina koji je šokirao svijet. U šarmantnoj kući izgrađenoj u nizozemskom kolonijalnom stilu, na adresi Ocean Avenue 112, dana 13. studenog 1974. godine, u ranim jutarnjim satima, dogodilo se višestruko ubojstvo.
Službena verzija događaja
Prema službenoj verziji događaja dvadesettrogodišnji Ronald DeFeo mlađi ubio je šest članova svoje obitelji na spavanju. Uz roditelje Louise i Ronalda DeFeoa starijeg, ubijena su i dva Ronaldova brata Marc (12) i John Matthew (9), kao i dvije sestre Dawn (18) i Allison (13). Svi odreda su ustrijeljeni u svojim krevetima oružjem jačeg kalibra.
Ubojičine verzije
Ronald je više puta mijenjao iskaze o događajima koji su se zbili te noći i u jednoj od ispričanih verzija naveo je da su ga na ubojstvo natjerali glasovi koje je čuo u kući. U drugoj je krivnju za ubojstvo oca svalio na sestru Dawn koja je navodno ustrijelila oca jer joj nije dozvoljavao da živi s dečkom na Floridi. Prema toj verziji majka je ubila Dawn, a zatim i drugu djecu. Kada je u majčinom ubilačkom pohodu došao red na njega, on je presudio majci. To su samo dvije verzija od više njih koje je na suđenju iznio Ronald DeFeo mlađi. Njegov je odvjetnik William Weber obranu zasnovao na klijentovoj neuračunljivosti, no to nije pomoglo Ronaldu koji je na kraju osuđen na šest doživotnih zatvorskih kazni.
Pozadina slučaja
Obitelj DeFeo je bila dobro situirana, no ubojica, kaže da nije imao sretno djetinjstvo jer mu je otac bio dominantan i nasilan čovjek dok je majka bila u potpunosti podložna očevoj volji. Ronald je rano zapao u vrtlog droge i alkohola, a u 18-oj godini se zaposlilo u obiteljskoj tvrtki koja se bavila prodajom automobila, no nije bio revan zaposlenik.
Verzija s više počinitelja
Ric Osuna, autor knjige The Night the DeFeos Died (“Noć kada su umrli De Feosi”) iznosi nešto drugačiji pogled na ubojstvo od prihvaćene službene verzije događaja. Prema ovoj verziji Ronald odnosno Buch, kako ga on naziva, je morao imati pomoćnike u ubojstvu, a pri iznošenju te tvrdnje se poziva na izjave stručnjaka koji su radili na slučaju, kao i na sama pojedina svjedočenja Ronalda. On u knjizi navodi da je ubojica zapisao i iduće “… to je bilo hladnokrvno ubojstvo. (…) Nema duhova. Nema demona. Samo troje ljudi od kojih sam ja bio jedan.” Ova Osunina knjiga pokazuje da zanimanje za brutalno ubojstvo u Amityvilleu ne jenjava ni desetljećima nakon što se ono dogodilo. Ukoliko su Osunine tvrdnje točne, to bi značilo da je Ronald imao sudionike, koji nikada nisu procesuirani. Ronald DeFeo mlađi je umro u ožujku 2021., a iza njega su ostale nedoumice i vjerojatno niz novih pokušaja rekonstruiranja događaja koji su se zbili te davne 1974. godine.
Sudbina kuće
Nakon počinjenog ubojstva u kuću se već u prosincu 1975. godine uselila obitelj Lutz, koja je tvrdila da im uopće nije bio problem ući u kuću koja je bila mjesto masovnog ubojstva. No, kako su se ondje odmah počele događati čudne stvari kuću su napustili samo 28 dana kasnije. Navodni su paranormalni događaji koje su ovdje doživjeli poslužili kao inspiracija za više knjiga i filmova. Prvi od niza filmova snimljenih na ovu temu nazvan The Amityville Horror, smatra se jednim od najstrašnijih horora svih vremena. Koliko je priča koju je obitelj Lutz ispričala o boravku u ovoj kući istinita nije sigurno, no jasno je da im je kratki boravak u ovoj kući donio pravo bogatstvo. Prva knjiga na ovu temu nazvana The Amityville Horror a true story ( “Užas Amityvillea istinita priča”) prodana je u tri milijuna primjeraka, a prva, ranije spomenuta, ekranizacija iste knjige zaradila je čak više od 80 milijuna dolara.
Kući porasla vrijednost na tržištu
Zanimljivo je da je u ovoj kući nakon Lutzovih živjelo nekoliko obitelji, no da one nisu iskusile nikakve paranormalne aktivnosti. Sama kuća tijekom vremena dobiva na tržišnoj vrijednost te njezini kupci profitiraju sa svakom novom kupnjom i prodajom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
