Zlatna bista u bijeloj pustoši: Kako je Lenjin “osvojio” Antarktiku?

Antarktika, ledom okovani kontinent što okružuje južni pol Zemlje, umnogome je planet za sebe. Nitko je ne posjeduje – jedini je kontinent na kojem ne važi suverenitet kao klasični politički koncept. Ujedno je jedini ljudima nenaseljeni kontinent – ako ne računamo onih nekoliko tisuća ljudi koji svake godine borave u istraživačkim stanicama. Srž je Gondvane, prvog kopna koje se prije milijune i milijune godina formiralo na Zemlji. S pravom bismo je mogli nazvati kolijevkom života, jer pod svojom ledenom korom krije dosjee o početku života na našem planetu. Šibana snažnim vjetrovima, s temperaturama koje padaju do minus devedeset Celzijevih stupnjeva (godine 2010. u ruskoj istraživačkoj postaji Vostok registrirano je minus 94.7 Celzijevih stupnjeva, što je najniža temperatura ikada izmjerena u slobodnoj prirodi!), domovina je neobičnih i zastrašujućih organizama koji su se priklagodili životu u ekstremnim uvjetima.

Od rijetke vegetacije, u takvom okruženju uspijevaju tek mahovine, gljive i lišajevi neobične sivo-zelene boje. Suprotno uvriježenome mišljenju, Antarktika je iznimno bogata životinjskim vrstama. Kraljevski pingvini, prastanovnici kontinenta, šepure se na kopnu, a društvo im prave tuljani i morski leopardi. Tišinu ledene pustoši u ljetnim mjesecima narušavaju krici albatrosa, snježnih zovoja i kormorana. Najveću raznolikost ipak krije ocean – u zadnjih dvadesetak godina, ondje je otkriveno čak sedam stotina novih vrsta! Kitovi ubojice i pliskavice plivaju u tamnim, ledenim dubinama. Na oceanskom dnu ljenčare morske zvijezde. Adaptacija na tamu i studen stvorila je monstrume: neke ribe imaju bijelu krv, neke pak proizvode tekućinu koja ima funkciju prirodnog antifriza. Gigantizam je česta pojava u antarktičkim dubinama: ondje su otkrivene jezive buljooke hobotnice, srcoliki ježevi, puževi koji slobodno plivaju, spužve mesožderi, fosforescentne ribetine, morski pauci veličine tanjura, golemi blatni crvi i meduze sa šest metara dugačkim lovkama!

Među najuzbudljivija novija otkrića svakako valja ubrojiti ono na subglacijalnom jezeru Vostok. Postoje, naime, dokazi da njegove vode sadrže mikrobiološki život, a ledena površina slična je Jupiterovom mjesecu Europi. Ako se u jezeru doista otkrije život, to će učvrstiti teze o postojanju izvanzemaljskih oblika života na ekstremno hladnu, metanom bogatom okolišu Jupiterova mjeseca!

Ne možemo ne spomenuti otkriće koje je 2007. godine šokiralo članove britanske istraživačke ekspedicije: usred antarktičke pustoši, blizu tzv. “Južnog pola nepristupačnosti” (točke na Antarktici koja je najudaljenija od obale), iz djevičanski bijeloga snijega izronila je – zlatna Lenjinova bista! Nije se radilo, kako su neki senzacionalistički pisali, o ozbiljenju Staljinovih riječi o komunistima kao “ljudima posebna kova”: daljnja istraživanja pokazala su da je pod snijegom skrivena sovjetska baza, koja je služila kao privremeni dom ekspediciji iz 1958. Te godine, osvojivši pol nepristupačnosti, Rusi su bistu postavili tako da licem “gleda” prema Moskvi. Predvođena znanstvenikom Jevgenijem Tolstikovim, bila je to treća sovjetska ekspedicija na Antarktiku, a provedena je na traktorima i sanjkama. Prije odlaska, istraživači su ostavili hranu za koju su pretpostavljali da će biti dovoljna za potrebe četiri osobe kroz pet mjeseci te bilješku koja je hrabrila potencijalne posjetitelje da iskoriste zalihe.


Piše: Lucija Kapural

Komentari