Martin Scorsese je, bez sumnje, jedno od najvećih imena sedme umjetnosti. Njegovi filmovi “Taksist”, “Pobješnjeli bik”, “Boja novca”, “Dobri momci”, “Casino” i “Pokojni” uvršteni su u popis nacionalne kulturne baštine u Kongresnoj knjižnici SAD-a; osvojio je osamdesetak najprestižnijih filmskih nagrada i jednako toliko nominacija, uključujući onu Američkoga filmskog instituta za životno djelo… Pa ipak, ono najslađe priznanje, “Oscar” za režiju, izmicalo mu je poput bijelog kita kapetanu Ahabu: osvojio ga je tek nakon četiri desetljeća karijere, za već spomenuti film “Pokojni” iz 2006. godine.
Kad Scosrese kaže da nije holivudski redatelj, već “redatelj Hollywoodu usprkos”, nimalo ne pretjeruje. To je do izražaja naročito došlo kad je, u ljeto 1983. godine, pokušao nagovoriti producente da mu dopuste realizirati davni san. Naime, već kao školarac opijen kinom, zarekao se kako će jednog dana snimiti film prema Kazantzakisovom romanu o životu Isusa Krista. Dječački žar sačuvao je i kao odrastao čovjek, nagovorajući holivudske moćnike upornošću trogodišnjaka koji želi dobiti još jednu lizalicu. Projekt je, međutim, zbog kontroverzna sadržaja doživljen kao “vruć krumpir”.
Siroti Scorsese dobio je na desetke odbijenica prije nego što je “Paramount” konačno pristao financirati film. Ali, avaj, neposredno pred početak snimanja, studio je odustao pod pritiskom vjerskih skupina. Proći će punih pet godina prije nego što Scorsese dobije zeleno svjetlo za svoj projekt, a za to vrijeme snimit će tri filma: satiru “Kralj Komedije”, crnu komediju “U sitne sate” i sportsku dramu “Boja novca”.
Kad se biblijska drama “Posljednje Kristovo iskušenje” 1988. godine napokon pojavila u kinima, isprva tihe optužbe za blasfemiju pretvorile su se u nekontrolirane izljeve bijesa. Scena u kojoj Isus (sjajni Willem Dafoe) pod utjecajem Sotone halucinira da vodi ljubav s Marijom Magdalenom do te je mjere rasrdila vjerske fanatike da su, u pariškom kinu u kojem je film prikazivan, bacili Molotovljeve koktele u publiku!
Posljedice su bile strašne: trinaest osoba zadobilo je teške opekline. Scorseseu je film priskrbio drugu oskarovsku nominaciju za režiju, ali je ponovno ostao praznih ruku – bilo je sigurnije nagradu uručiti Barryju Levinsonu za politički korektna “Kišnog čovjeka”.
Piše: Lucija Kapural
