Židovske jedinice zadužene za najstrašnije poslove u logorima : Izvlačili su leševe iz plinskih komora, vadili im zlatne zube i kremirali njihova tijela!

Svaki dan se većina od nas pita može li nas neki novi zločin iznenaditi nakon svih slučajeva kojima smo preplavljeni na dnevnoj bazi, i uvijek se ispostavi da od goreg ima još gore.

Odredi Sonderkommanda

U velikim koncentracijskim logorima postojali su posebni židovski odredi poznati kao Sonderkommand koji su obavljali različite dužnosti u plinskim komorama i krematorijima ovih nacističkih logora smrti. Prvenstveno su radili u najstrašnijim koncentracijskim logorima poput Auschwitza, ali su bili prisutni i na drugim mjestima ubijanja, gdje se trebali riješiti velikog broja mrtvih tijela.

Svjesni da su im dani „odbrojani“


U pitanju su ljudi koji su bili prisiljeni sudjelovati u brojnim zadacima koji su uključivali bavljenje tijelima žrtava prije i poslije njihova ubijanja. Najstrašnije je to što su bili svjesni da će nakon nekoliko mjeseci biti ubijeni i zamijenjeni novim zatvorenicima.

Više skupina

Oni su prisustvovali svlačenju žrtava prije pogubljenja, ali su i ulazili u komore nakon provedenog smaknuća koje je trajalo, prema svjedočenjima, 6 do 7 minuta, a u kojima su ljudi umirali u mukama. Nacisti su komore organizirali tako da izgledaju kao prostorije s tuševima, zbog čega žrtve nisu ni slutile što ih čeka. Poslije pogubljivanja bili su zaduženi za čišćenje komora, naravno, nakon što bi se prostorije izventilirale. Tijela je jedna skupina izvlačila iz komora i stavljala na dizala, a na pojedino dizalo je moglo stati 7 do 10 ljudi ovisno o njihovoj veličini. Nakon toga bi morali počistiti prostore komora. Svjedoci kažu da je smrad u komorama bio neopisiv i da nisu bili sigurni potječe li od mrtvih tijela i ljudskih fekalija ili od specifičnog mirisa plina.

Brijanje kose i vađenje zuba

Dizalo je zatim prevozilo tijela na razinu krematorija. Tamo bi druga skupina obrijala kosu žrtvama i pretraživala tijela tražeći zlatne zube koje bi uklanjali. Još u rujnu 1940. godine jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke, Heinrich Himmler izdao je naredbu da se skupljaju zlatni zubi.

Kremiranje

Potom su se tijela polagala ispred peći. Ispred svake peći bila su trojica muškaraca koja su čekala da tijela stave u peć. Tijela bi se na nosilima ubacivala na spaljivanje. Morali su to činiti u što većoj brzini jer bi inače bili kažnjeni. Ukoliko bi netko pokušao prošvercati zlato ili ne bi uklonio sve zlatne zube s leša bio bi strijeljan na licu mjesta.

Recikliranje

U logorima se sve recikliralo, ali doslovno. Tako se od kose tkalo platno, pepelom iz krematorija se gnojila zemlja, a sve dragocjenosti od zlata su pretaljenje. Ove su židovske jedinice Sonderkommanda postojale i u drugim logorima gdje je trebalo skriti dokaze o masovnim ubojstvima pa su tako morali ekshumirati tijela žrtava te ih spaljivati. Bio je to izrazito težak posao i u fizičkom i psihičkom smislu.

Nisu smjeli preživjeti

Kako su pripadnici ovih jedinica najviše znali o počinjenim zlodjelima nisu smjeli preživjeti kako bi o njima ne bi mogli svjedočiti. Obično bi bili smješteni u kompleksu plinskih komora ili u odvojenim barakama od ostalih kako ne bi mogli prenijeti informacije o onome što se događa u određenim dijelovima logora, a na kraju svoje dužnosti bi bili strijeljani.

Stravična iskustva

Zadaci su im bili nezamislivo strašni i brutalni. Najgore od svega je što su bili svjesni kakva ih sudbina čega. O njihovim stravičnim iskustvima snimljen je i film „Saulov sin“ koji je 2016. godine nagrađen Oscarom za najbolji strani film. Rijetki su Židovi, pripadnici ovih posebnih jedinica, preživjeli rat. Nezamislivo je koliko su snage ovi ljudi u sebi morali nositi da bi nastavili dalje, nakon što se suočili s ovolikom količinom zla i brutalnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari