Svaki dan se većina od nas pita može li nas neki novi zločin iznenaditi nakon svih slučajeva kojima smo preplavljeni na dnevnoj bazi, i uvijek se ispostavi da od goreg ima još gore.
Odredi Sonderkommanda
U velikim koncentracijskim logorima postojali su posebni židovski odredi poznati kao Sonderkommand koji su obavljali različite dužnosti u plinskim komorama i krematorijima ovih nacističkih logora smrti. Prvenstveno su radili u najstrašnijim koncentracijskim logorima poput Auschwitza, ali su bili prisutni i na drugim mjestima ubijanja, gdje se trebali riješiti velikog broja mrtvih tijela.
Svjesni da su im dani “odbrojani”
U pitanju su ljudi koji su bili prisiljeni sudjelovati u brojnim zadacima koji su uključivali bavljenje tijelima žrtava prije i poslije njihova ubijanja. Najstrašnije je to što su bili svjesni da će nakon nekoliko mjeseci biti ubijeni i zamijenjeni novim zatvorenicima.
Više skupina
Oni su prisustvovali svlačenju žrtava prije pogubljenja, ali su i ulazili u komore nakon provedenog smaknuća koje je trajalo, prema svjedočenjima, 6 do 7 minuta, a u kojima su ljudi umirali u mukama. Nacisti su komore organizirali tako da izgledaju kao prostorije s tuševima, zbog čega žrtve nisu ni slutile što ih čeka. Poslije provedenih pogubljenja bili su zaduženi za čišćenje komora, naravno, nakon što bi se prostorije izventilirale. Kako su svlačionice i same plinske komore bile pod zemljom, tijela su se nakon toga transportirala na površinu gdje se nalazio krematorij. Jedna je skupina ovih zatvorenika tijela izvlačila iz komora i stavljala na dizala, a na pojedino dizalo je moglo stati 7 do 10 ljudi ovisno o njihovoj veličini. Nakon toga bi morali počistiti prostore komora. Svjedoci kažu da je smrad u komorama bio neopisiv i da nisu bili sigurni potječe li od mrtvih tijela i ljudskih fekalija ili od specifičnog mirisa plina.
Brijanje kose i vađenje zuba
Dizalo je zatim prevozilo tijela na razinu krematorija. Tamo bi druga skupina pretraživala tijela žrtava i vadila zlatne zube žrtvama. Još u rujnu 1940. godine jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke, Heinrich Himmler izdao je naredbu da se skupljaju zlatni zubi.
Kremiranje
Potom su se tijela polagala ispred peći. Ispred svake peći bila su trojica muškaraca koja su bila zadužena za ubacivanje tijela na nosilima na spaljivanje. Morali su to činiti u što većoj brzini jer bi inače bili kažnjeni. Ukoliko bi netko pokušao prošvercati zlato ili ne bi uklonio sve zlatne zube s leša bio bi strijeljan na licu mjesta. Kažu da je dnevni kapacitet krematorija u Auschwitzu bio oko 8000 tijela.
Recikliranje
U logorima se sve recikliralo, ali doslovno. Tako se od kose tkalo platno, pepelom iz krematorija se “gnojila” zemlja, a sve dragocjenosti od zlata su pretaljenje. Ove su židovske jedinice Sonderkommanda postojale i u drugim logorima, a bile su zadužene za skrivanje dokaza o masovnim ubojstvima.
Nisu smjeli preživjeti
Kako su pripadnici ovih jedinica bili upoznati s počinjenim zločinima nisu smjeli preživjeti kako ne bi mogli danas-sutra o njima svjedočiti. Obično bi bili smješteni uz kompleks plinskih komora i bili su na distanci od ostalih zatvorenika izuzev onih osuđenih na smrti kako ne bi mogli prenijeti informacije o onome što se događa u određenim dijelovima logora, a kada bi bili “potrošeni” jednostavno su bili strijeljani i zamijenjeni novim “slugama smrti”.
Stravična iskustva
O njihovim stravičnim iskustvima snimljen je i film “Saulov sin” koji je 2016. godine nagrađen Oscarom za najbolji strani film. Rijetki su Židovi, pripadnici ovih posebnih jedinica, preživjeli rat, a oni koji jesu morali su se nositi do kraja svojih života s demonima prošlosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
