Iako je Hitler svojevremeno rekao da su muškarci i žene ravnopravni, žene je smatrao inferiornim bićima. U toj njegovoj politici “ravnopravnosti”, žena nije bila sposobna za logično razmišljanje i objektivno prosuđivanje. Ženina se uloga svodila na tri slova KKK u njemačkom jeziku (Kinder – djeca, Küche – kuhinja, Kirche – crkva).
Koncept nadčovjeka
Hitlerov “prirodni poredak” je podrazumijevao podjelu poslova u kojoj su muškarci trebali biti glave i hranitelji obitelji dok su žene trebale rađati djecu i služiti mužu i djeci. Ova je politika imala za cilj povećati broj čistog arijevskog stanovništva. Termin Arijevac u najširem smislu podrazumijeva sve Indoeuropljanje, i zbog opsega tog termina sami nacisti su ga počeli izbjegavati i koristiti termin nordijske rase ili nadčovjeka. Za Nijemce su u kategoriju nadljudi ulazili primarno Nijemci i Norvežani dok su neki drugi zapadnoeuropski narod bili Arijevci nižeg reda zbog svog prevelikog miješanja s drugim rasama. Norvežani i uopće Skandinavci, prema mišljenju nacista, bili su najsuperiorniji ljudi na svijetu koje je krasila svjetla kosa i plave oči.
“Žena treba biti prvenstveno majka”
U toj politici najviše su stradale žene koje su se bavile intelektualnim zanimanjima poput učiteljica i državnih službenica. Fizičke radnice su nastavile raditi, ali su prebačene na teže i slabije plaćene poslove, vjerojatno kako bi ih se obeshrabrilo od daljnjeg rada. Prema Hitleru žena je trebala biti prvenstveno majka. Na taj način bi nezaposleni muškarci došli do posla. Kako bi se potpomoglo takvoj politici: djevojčice su od desete godine usmjeravane da budu supruge i majke te ih se nije poticalo na nastavak školovanja. Kako bi žene ostale kod kuće dobivale su i novčane poticaje. Bilo im je zabranjeno baviti se određenim zanimanjima iz područja vojske, politike i pravosuđa. Neudanim ženama je bilo dopušteno raditi, ali prvenstveno jednostavne poslove poput onih iz područja njegovateljstva i odgoja djece, a kasnije i tvorničkih poslova vezanih uz ratnu industriju.
Idealna skromna i neugledna žena
Od žena se tražila skromnost u svakom pogledu, kako u ponašanju tako i u njezinom odijevanju pa se očekivalo da svojim izgledom ne privlači pažnju da nosi tradicionalnu frizuru koja je podrazumijevala pletenice ili kosu spletenu u punđu, a nije se smjela ni šminkati. Zapravo žena svojim izgledom nije smjela naglasiti svoje atribute već ih skriti. Uz to poticala se gojaznost jer se vjerovalo da mršave žene imaju problema s rađanjem čime su žene de facto pretvorene u strojeve za rađanje. Međutim, ratne potrebe tijekom vremena tražile su da se žene vrate na poslove, no pretežno su to bili poslovi u industriji u kojoj je bila potrebna radna snaga. Dio žena zaposlio se i u sklopu nacističke mašinerije.
Niz novih zakona
Kako bi povećao natalitet uveo se zakon o poticanju na brak jer bi mladenci dobili na taj način zajam od 1000 maraka, a bilo im je omogućeno zadržati 250 maraka za svako dijete koje dobiju, odnosno što se broj djece povećavao to se i količina novca kojega su mogli zadržati uvećavala. Uvedena su i posebna odlikovanja za žene s četvero i više djece pa su one s četvero dobivale brončani majčinski križ, one sa šestero srebrni, a one s osmero ili više zlatni. Ta pomno osmišljena politika davala je parovima s djecom brojne privilegije poput onih poreznih, kao i razne beneficije. Obitelji s niskim prihodima, ako su ispunjavale sve svoje obveze prema državi dobivale su određenu novčanu pomoć, naravno, kako bi imale djecu. S druge strane uvedeno je oporezivanje samaca i obitelji bez djece. Pobačaj je zabranjen još 1933., premda je kasnije dopušten, i dapače preporučen u slučajevima ako je netko od roditelja imao neku manu ili bolest. Godine 1935. donesen je “Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti” koji je zabranjivao brakove između Arijevaca i ne-Arijevaca. O proturječnosti “tradicionalne” politike koja je veličala instituciju braka i obitelji ide u prilog zakon donesen 1938., a koji je omogućavao muškarcu s četvero djece koje je imao s jednom ženom da se jednostavno razvede, i ponovo oženi kako bi imao još djece. Zakoni su olakšali razvode za parove koji nisu imali djece ili koji su dugo živjeli razdvojeno, što je sve trebalo povoljno utjecati na politiku poticanja nataliteta.
Posljedice Hitlerove kampanje za podizanje nataliteta
Ipak 1939. pojavio se problem radne snage pa su se žene počele vraćati na posao. To je dovelo do toga da je više od 50 posto žena radilo u industriji dok se istovremeno nije povećao broj žena zaposlenih u drugim sektorima. Od početka provođenja Hitlerove natalitetne politike došlo je do povećanja brakova, ali se i povećao broj razvoda, što je posljedica, ranije spomenutog, zakona iz 1938. godine. Godine 1939. došlo je do povećanja nataliteta, no on je ipak bio niži negoli početkom 20-ih godina 20. stoljeća. Takva situacija se povezuje s problem nerješavanja stambenog pitanja, čime se nacisti nisu pozabavili. U međuvremenu je postupku sterilizacije bilo podvrgnuto 320 000 muškaraca i žena kako bi se spriječilo rađanje nepoželjne djece. Dobra strana te politike bila je u tome što je opala smrtnost novorođenčadi, što je direktna posljedica poboljšane medicinske skrbi, a koja je bila dio iste politike. Većina žena je podržavala nacističku politiku te je prihvatila nametnutu tradicionalnu ulogu zahvaljujući kojoj je dobila za to i određenu novčanu naknadu, ukoliko je bila supruga i majka. Međutim, broj zaposlenih žena se kasnije povećao jer je nedostajalo radnika u proizvodnji oružja. Nacistička politika koja se prikazivala kao zagovornica tradicionalne obitelji zapravo se pokazala proturječna samoj sebi.
Tajni projekt Lebensborn
Žene su bile najvažniji dio Hitlerova plana u stvaranju idealne arijevske rase. Povećana populacija čiste rase bi omogućila kolonizaciju osvojenih teritorija. U tom smislu započet je projekt nazvan Lebensborn (“Izvor života”) 1936. godine. Bio je to tajni projekt zasnovan na rasnim idejama filozofa Alfreda Rosenberga koji je bio zadrti zagovornik bjelačke nadmoćnosti i antisemitizma. Plan se sastojao u stvaranju specijalnih domova za majke i domova djece. Vrlo brzo osnovano je nešto manje od 20 domova za majke i šest domova za djecu. Mnoga djeca rođena u sklopu tog projekta su tijekom vremena potamnjela zbog čega se nisu uklopila u ideje nadrase pa su kasnije ugušena plinom. Hitler je krajem rata naredio da se unište sva djeca rođena u tom projektu, ali ta naredba, nasreću, nije provedena u djelo. Prema dostupnoj dokumentaciji u ovim je domovima rođeno tijekom rata više od 40 000 djece, a vjeruje se da je tijekom rata par stotina tisuća plavokose i plavooke zdrave djece oteto i prevezeno u Njemačku gdje su udomljavani.
Žene su u nacističkoj politici pretvorene u strojeve za rađanje koje su trebale “proizvesti” veliku nadljudsku rasu koja će vladati svijetom. Propaganda tradicionalizma bila je licemjerna jer joj u cilju nije bio integritet obitelj već “štancanje” malih “arijevaca”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
