U društvu legendi Divljeg zapada, poput Billa Hickoka, Jesseja Jamesa i Wyatta Earpa, našla se i jedna žena – ona koju su sa strepnjom nazivali Calamity Jane i koja je mogla parirati svakom kauboju, radilo se o pucanju, jahanju ili žvakanju duhana. Koliko je njen prikaz u holivudskim filmovima utemeljen na zbilji?
Dama u hlačama
Podaci o ovoj ženi poprilično su šturi. Zna se da je na svijet došla 1852. godine u okolici Princetona u Missouriju, pod imenom Martha Jane Cannary. S nepunih četrnaest, postala je siroče: majka joj je umrla od leukemije, a otac, farmer prijeke ćudi, jednostavno se srušio u polju jednog popodneva, najvjerojatnije od infarkta.
Na djevojčina nejaka pleća pao je teret brige o dva mlađa brata i tri sestre. Nakon što se s njima preselila u Piedmont u Wyomingu, prihvaćala je brojne slabo plaćene poslove kako bi preživjela. Bila je peračica suđa, pomoćna kuharica i najamna čuvarica volova, a neki povjesničari smatraju da se bavila i prostitucijom.
Premda je bila nepismena i teške naravi, vještina baratanja vatrenim oružjem priskrbila joj je poštovanje među osamljenim jahačima, vojnicima i odmetnicima Divljeg zapada. Počela je nositi mušku odjeću i sudjelovati u borbama protiv Indijanaca, a u jednom takvom sukobu zaradila je nadimak pod kojim je povijest pamti. Priča ide ovako: kad su crvenokošci iz zasjede napali trupe kapetana Eagana, s kojim je jahala, Jane je otrgnula kapetana s njegovog konja, popela ga na svoga te odjahala s njime na sigurno. Od tog dana o njoj su pričali kao o Calamity (“Nevolja”) Jane, heroini ravnice.
Divljaci iz Deadwooda
Godine 1876., za vrijeme Zlatne groznice, preselila se u Deadwood, novonikli rudarski grad na indijanskom teritoriju u kojem je vladao zakon jačeg. Smjestila se kod Dore DuFran, vlasnice najposjećenijeg bordela u gradu, u sobici ispod koje su “prijateljice noći” ordinirale. Dvije žene postale su prijateljice, a Jane je povremeno radila za madam DuFran – kuhala je prostitutkama i prala im rublje. Prema nekim navodima, i sama je znala namaknuti koji cent baveći se najstarijim zanatom na svijetu.
U Dradwoodu je upoznala i Billa Hickoka, zloglasnog revolveraša čija je “karijera” u to vrijeme bila na zalasku: uslijed neliječene venerične bolesti, bio je počeo gubiti vid, što je poprilična smetnja za nekoga tko za život zarađuje bušeći špilove karate mecima ili pak pomoću njih utjerujući čepove u boce a da ih ne razbije. Zna se da je dvoje neustrašivih, divljih, često prezrenih ljudi razvilo neku vrstu prijateljstva. Premda je njihov odnos u mnogim filmovima romantiziran, ne postoje dokazi da je dvojac bio u ljubavnoj vezi, kao ni za često ponavljan trač da su dobili kćer.
Deadwood će biti posljednja postaja turbulentna životnog Janeina novopečenog poznanika. Dana 2. kolovoza 1876. godine, legendu Divljeg zapada s leđa je kukavički upucao sitni lopov i propali kockar po imenu Jack McCall. Ubio ga je metkom u zatiljak, dok je sjedio za kartaškim stolom, navodno da osveti prijatelja kojeg je Hickok godinama prije ubio. Prema nekim navodima, kolegica odmetnica, koja možda jest a možda i nije bila zaljubljena u njega, nazočila je sprovodu Divljega Billa Hickoka.
Kobna slabost
Osim Janeine hrabrosti, nadaleko je bila poznata njena sućutna priroda. Za vrijeme epidemije velikih boginja 1878. godine, liječila je oboljele i bdjela uz njihove krevete. Ne razmišljajući o tome da bi se i sama mogla zaraziti, držala je umiruće za ruku, otirala im znoj s čela i nudila utješne riječi.
Poput svakog junaka, imala je kobnu slabost, a njena se zvala alkohol. Kako je tonula sve dublje u ovisnost, prijatelji su joj jedan za drugim okretali leđa. Umrla je od upale pluća 1903. godine – sama, u bijednu hotelskom sobičku. Kovčeg joj je nosio muškarac kojeg je njegovala za vrijeme epidemije boginja. Pokopana je na groblju Mount Moriah, pokraj Billa Hickoka.
Piše: Lucija Kapural
