Žena koja je prevarila smrt: Heroina bivše Jugoslavije pala je s visine od 10.000 metara i – preživjela!

Dana 26. siječnja 1971. godine, u 16 sati po lokalnom vremenu, putnici u zračnoj luci u Kopenhagenu počeli su se ukrcavati u zrakoplov, na let za Beograd. Među članovima osoblja JAT-ova zrakoplova nalazila se Vesna Vulović, 22-godišnja stjuardesa plave kose i toplog osmijeha. Mlada djevojka, studentica Filološkog fakulteta u rodnom Beogradu i vatrena obožavateljica “Beatlesa”, nije mogla ni sanjati da će, od svih ljudi koji su je okruživali, jedino ona preživjeti taj dan.

Do tragedije je došlo u 17.05, nedugo po ulasku zrakoplova u čehoslovački zračni prostor. Odjeknula je snažna eksplozija, a moćni dvomotorac McDonnell Douglas DC-9 u sekundi se pretvorio u hrpu lima. Toga ledena zimskog poslijepodneva, na Srbská Kamenice, selo na krajnjem sjeveru današnje Češke, padali su ostaci zrakoplova, kao i mrtva, pougljenjena tijela. Na osamljenoj, snijegom prekrivenoj padini ponad seoskog potoka, ležalo je tijelo plavokose djevojke, prignječeno avionskim hladnjakom. Djevojka, Vesna Vulović, bila je onesviještena i teško ozlijeđena ali živa. Nevjerojatnim spletom okolnosti, izbjegla je sudbinu svih ostalih ljudi u zrakoplovu – 22 putnika i petero članova posade. Ono o čemu će svi svjetski mediji izvještavati o čudu zapravo je imalo logično objašnjenje. U trenutku detonacije, ova mlada i fizički snažna žena nalazila se u stražnjem zrakoplova, pojasom vezana za sjedište. Rep se otrgnuo te, spiralnom putanjom, pao na tlo, da bi se potom neko vrijeme klizao po debelom nanosu snijega, što je usporilo udar.

Stjuardesa ne samo da je preživjela već je i, čim je došla k svijesti, pronašla dovoljno snage da zove upomoć. Njene vapaje začuo je lokalni šumar Bruno Henke. Unesrećena nije mogla poželjeti boljeg spasitelja – tijekom Drugoga svjetskog rata, Henke je radio u sanitetu te je bio više nego vičan pružanju prve pomoći. Snažni muškarac golim je rukama razlomio metalni hladnjak te polagano izvukao djevojčino tijelo, dok su se snježne pahulje nemilosrdno kovitlale iznad njihovih glava. Strgnuo je odjeću s vlastitog tijela kako bi joj previo rane, koje su obilno krvarile, a potom pozvao hitnu pomoć. Dirljivo, Henke će unuci kasnije nadjenuti ime žene kojoj je spasio život: bebu će nazvati Vesna.

Po dolasku u bolnicu, pacijentica je bila u jako lošem stanju. Puna četiri sata bila je klinički mrtva da bi, nedugo nakon ponoći, počela pokazivati znakove života. Naredna tri dana bila je u komi, a kad se iz nje probudila – bez sjećanja na ono što se dogodilo – pitala je majku gdje joj je pas. Vulović je imala frakturu lubanje, nagnječenje mozga i težak prijelom kralježnice, a liječnici su zbog potonjeg sumnjali da će ikad više stati na noge. Uz to je imala otvoreni prijelom ruku, nogu, prstiju, rebara i zdjelice, krvarenje iz bubrega, rasječenu arkadu i teško ozlijeđene uši. Nadalje, izgubila je mnogo krvi, a otežavajuća okolnost bilo je to što je imala rijetku krvnu grupu B. Srećom, žitelji Srbská Kamenice još jednom su joj priskočili pomoć – za nju su prikupili četiri litre krvi.


Čim se malo oporavila, pacijentica je prebačena u vojnu bolnicu u Pragu, gdje joj je operirana kralježnica. Ondje je provela mjesec dana, a nakon još deset mjeseci rehabilitacije u Beogradu, gotovo u potpunosti se oporavila. Liječnici su o njoj pričali kao o medicinskom fenomenu. Čuveni njemački kirurg Heinz Weischedel komentirao je njen slučaj riječima: “To je, otprilike, isto kao kad bi neka osoba vlastitim tijelom pokušala zaustaviti kompoziciju brzog vlaka – i uspjela u tome”.

Hrabra mlada žena htjela se vratiti na posao, odbijajući da je pošalju u invalidsku mirovinu. Pronađeno je kompromisno rješenje – dobila je namještenje u JAT-ovom odjelu prodaje na zemlji. Unatoč tome, nastavila je letjeti kad god bi joj se za to pružila prilika, tvrdeći da se, unatoč onome što se dogodilo, najsretnije osjeća tamo gore, među oblacima.

Činjenica da je preživjela pad s visine od deset tisuća metara osigurala joj je mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda, u kategoriji “pad bez padobrana s najveće visine”. Zanimljivo, na kobnom letu uopće nije trebala biti. Toga dana, u smjeni je trebala biti njena kolegica Vesna Nikolić, no zbog administrativne pogreške, dvije imenjakinje su zamijenjene. Nakon nesreće, Vesna Nikolić je doživjela slom živaca i napustila posao stjuardese.

No, što je uzrokovalo nesreću koja je Vesnu Vulović učinila nacionalnom heroinom bivše države i zbog koje je godinama dobivala pisma sa svih strana svijeta? Do današnjeg dana, nije nedvojbeno rasvijetljeno što se dogodilo kobna siječanjskog poslijepodneva. Tadašnji jugoslavenski režim optužio je hrvatsku emigraciju za postavljanje bombe koja je uništila zrakoplov. Postojala je još jedna teorija – da je zrakoplov slučajno pogodio projektil čehoslovačke protuzračne obrane. Kako bilo, nitko nije odgovarao za tragediju, a jedina preživjela dobila je vrlo skromnu odštetu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari