Zemlja leda i vatre: Island u 15 slika

Na pola puta između Europe i Sjeverne Amerike, okružen Atlantskim oceanom, smjestio se “otok leda i vatre”, čudesni Island. Riječ je o mjestu dramatičnih kontrasta: dio godine vlada vječiti dan, dio vječita noć, a drevni gejziri i vodopadi kao da vode rat elemenata s moćnim vulkanima i poljima raspukle lave. Otok veći od Velike Britanije broji tek nešto više od 364.000 duša, od čega je dvije trećine u glavnome gradu Reykjaviku. U zemlji u kojoj čistači zarađuju koliko i sveučilišni profesori, koja nema regularne oružane snage ali se diči najstarijim parlamentom, najvećim brojem pismenih i najnižom stopom kriminala, možete legalno kupiti prostitutku, pojesti specijalitete poput kitove peraje ili raspadnuta morskog psa i opiti se krumpirovom rakijom. Za vas smo odabrali nekoliko uzbudljivih činjenica iz islandske povijesti!

1. Vatnajökull, ledenjačko područje na jugoistočnome dijelu zemlje, formiralo se još u doba pleistocena. Obuhvaća površinu od 7.700 kvadratnih kilometara, a debljina mu iznosi preko tisuću metara.

2. Povijest Islanda, donedavno se smatralo, počinje 874. godine, kad su se na otok iskrcali norveški Vikinzi, nazvavši ga Ledenom zemljom (Ísland). Legenda kaže da je njihov poglavica Ingólfur Arnarson, koji je iz domovine zbrisao nakon što je izgubio zemlju zbog optužbe za ubojstvo, bacio na otok dva drva, rekavši da će podići grad ondje gdje padnu. Pala su na tlo u zaljevu u kojem je obilje vruće vode stvaralo gust dim. Tako je rođen Reykjavik, što znači “zadimljeni zaljev”. Nova arheološka otkrića vikinško osvajanje golema hladnog otoka pomiču nekoliko desetljeća unazad. Lokalni stručnjaci pronašli su, naime, ostatke vikinškog naselja koje je prethodilo prvoj poznatoj ljudskoj zajednici na Islandu. U blizini fjorda Stöðvarfjörður, arheolozi su otkopali ostatke dva objekta, a starija građevina datira iz davne 800. godine. Bila je dugačka oko stotinu metara, a rani doseljenici su je po svoj prilici koristili kao sezonski lovački kamp.


3. U kolonizaciji Islanda u devetom i desetom stoljeću su, osim Norvežana, sudjelovali doseljenici iz Irske i Škotske te s Orkneyskih, Shetlandskih i Hebridskih otoka. Althing, najstarija parlamentarna institucija na svijetu, osnovana je davne 930. godine u selu Thingvellir na jugozapadnom dijelu zemlje. Na ovome mjestu, smještenom ispred prirodnog zida lave, Vikinzi su se sastajali svake godine, u vrijeme ljetnog solsticija, kako bi izabrali vladare i rješavali pravna pitanja. Ovo predstavničko tijelo nije imalo izvršnu vlast, a najmoćniji čovjek u njemu bio je lögsögumaður. Znao je zakone napamet te ih je kazivao s tzv. Stijene zakona. Slobodni i nezavisni vođe nisu htjeli imati kralja iznad sebe, a činjenica da je zemlja bila toliko udaljena od kontinenta i da stoga nije trebala imati zajednički organiziranu obranu omogućila im je da dugo egzistiraju bez zajedničkog suverena. Zanimljivo, mnogi Islanđani su, ne želeći iznositi svoje razmirice pred skupštinom, iste rješavali dvobojem na smrt na mjestu zvanom hólmganga, na napuštenom otoku. Do konca desetog stoljeća, smatralo se to legalnim oblikom arbitraže. Kako su se sukobi među klanovima znali pretvoriti u krvave ratove, ovakav oblik rješavanja prijepora proglašen je nezakonitim. U islandskoj povijesti, razdoblje od osnivanja Althinga do 1030. godine poznato je kao Söguöld (“Doba Saga”).

4. Na svojim smionim pomorskim putovanjima, islandski potomci Vikinga otkrili su Grenland i doprli do Sjeverne Amerike. U desetom stoljeću, na otok je prodrlo kršćanstvo. Nakon niza sukoba, koji su gotovo uzrokovali građanski rat, Althing je donio odluku kojom se ono uvelo kao službena religija, ali je dozvolio i štovanje starih, germanskih bogova. Bogate plemićke obitelji iz tog vremena na svojim su posjedima držale velik broj zavisnih ljudi, no ovi su mogli slobodno prelaziti od jednog gospodara k drugome. Ropstvo je na Islandu ukinuto 1100. godine.

5. Izolirani i osamljeni, otočani su se kroz povijest mnogo puta suočavali s katastrofama koje su odnijele velik broj života. Godine 536. erupcija vulkana na Islandu pepelom je zasula velik dio sjeverne hemisfere, donoseći mrak i hladnoću koje su potrajale dugih osamnaest mjeseci. Posljedice su bile strašne: došlo je do propadanja usjeva, a ljudi su doslovce skapavali od gladi. Masovna glad zavladala je i nakon erupcije 1104. godine, kad je izbačeno više milijuna tona piroklastičnoga materijala, te one 1783. godine, koja usmrtila je četvrtinu tadašnjeg stanovništva. Oblaci prašine i magle mjesecima su lebdjeli iznad Azije i Afrike, kao jezivi spomen na katastrofu. Velik broj aktivnih vulkana, kao što su strašna Katla i Hekla, uvelike je utjecao na islandsku arhitekturu: većina kuća su jednostavne, nepretenciozne građevine oklopljene valovitim limom, koji jedini može zaštititi drvo od surove zime i udara vjetrom nošene vulkanske prašine i soli.

6. Otok je 1262. došao pod vlast norveškoga kralja, koji je uveo zakonodavstvo po norveškom uzoru te ustrojio izvršnu i sudsku vlast. Zajedno s Norveškom, 1380. potpada pod Dansku. Za danskog gospodstva, Island je počeo sve više propadati. Samouprava, očuvana za norveške vladavine, bila je ukinuta, a Althing je izgubio značenje. Otokom su upravljali administratori iz Danske koji su uveli mnogobrojne namete, a najbolja je zemlja postala posjedom danskog kralja. Stanje se popravilo u petnaestom stoljeću, zahvaljujući trgovini s Engleskom i s njemačkim državicama.

7. Protiv Danske su 1809. Jørgen Jørgensen i britanski trgovac Phelps organizirali ustanak u kojem su Island proglasili slobodnim pod protektoratom Velike Britanije, no već iste godine Danci su suzbili dvomjesečnu pobunu. Na temelju Kielskoga mirovnog ugovora iz 1814., Island je nakon odvajanja Norveške ostao pod danskom upravom. Suvremena islandska država stvorena je 1918. godine, nakon čega je Island s Danskom ostao vezan samo personalnom unijom.

8. Kad su Nijemci zaposjeli Dansku u travnju 1940. godine, Island se proglasio neovisnim, a izvršnu vlast preuzelo je Islandsko ministarstvo na čelu sa Sveinnom Björnssonom kao regentom. U svibnju 1940. britanske su snage, da bi onemogućile njemačku okupaciju Islanda, zaposjele otok. Godine 1941. obranu Islanda preuzele su Sjedinjene Države, koje su ondje smjestile šezdeset tisuća vojnika. Nakon plebiscita, 17. lipnja 1944. proglašena je neovisna Republika Island, a za njezina prvoga predsjednika izabran je Björnsson.

9. Najduži period prohibicije vladao je upravo na Islandu: zabrana točenja alkohola ondje je bila na snazi od 1915. do 1935., a “jako pivo” bilo je zabranjeno sve do 1989. godine.

10. Islandska predsjednica Vigdís Finnbogadóttir prva je žena u svijetu koja je demokratskim putem izabrana za predsjednicu države. Odradila je čak četiri mandata, od 1980. do 1996. godine.

11. Prostitucija je na Islandu legalizirana 2007. godine. Evo kako stvar funkcionira: dame koje se bave “najstarijim zanatom” smiju prodavati svoja tijela a mušterije ga smiju kupovati, ali se svaka vrsta svodničkog posredovanja smatra kaznenim djelom.

12. Sigurna i mirna zemlja, u kojoj ljudi u prosjeku žive osamdeset godina, dugo se nudila kao školski primjer uspjeha, dok je svjetska ekonomska kriza 2008. nije dovela na rub bankrota. A onda je, kao uvijek kad nastupe problemi, proradio dovitljivi vikinški duh: Island je pustio banke da propadnu, otpisao kompletni vanjski dug od 50 milijardi eura te, uz pozajmicu od Amerikanaca, za tri godine uspio dignuti ekonomiju na noge.

13. Kad su islandske vlasti 2015. godine donijele odluku o gradnji ceste od vrha poluotoka Alftanes do Reykjavika, stotinu ljudi stalo je pred buldožere. Prosvjednici su, naime, tvrdili da će radovi uznemiriti vilenjake koji ondje obitavaju!

14. Ono što bi svakako trebalo vidjeti na Islandu jesu nacionalni parkovi. Jökulsárgljúfur nudi pogled na duboki kanjon u obliku potkove koji je nastao prije osam tisuća godina, kad je vulkan eruptirao ispod rijeke Jökulsa i stvorio krajolik surove ljepote. Niz crne vulkanske stijene ovdje vječito buči i pjeni se Dettifoss, najveći vodopad u Europi. Mnogi filmovi SF tematike snimani su upravo na ovome mjestu. Snaefellsnes, otočić na zapadu Islanda, diči se 1.446 metara visokim vulkanom Snaefellsjökull, koji je za vedra vremena vidljiv iz 120 kilometara udaljenog Reykjavika. Upravo ta zastrašujuća planina poprište je “Puta u središte zemlje”, čuvenog romana Julesa Vernea iz 1864. godine, kao i brojnih islandskih saga. Mnogi Islanđani i danas vjeruju kako je vulkan zapravo personifikacija strašna usnulog demona vatre!

15. Nacionalna kuhinja temelji se na dimljenoj ili usoljenoj ribi, janjetini i mliječnim proizvodima, a kad se sve to zajedno nađe na tanjuru, posluženo s tamnim rižinim kruhom, Islanđani tu gastro-orgiju nazivaju thorramatur. Ovi ljudi čeličnog želuca uživaju u specijalitetima kao što su ovnujski testisi namočeni u mliječnoj kiselini, fermentirano meso morskog psa sa snažnim mirisom amonijaka, puding od ovčje krvi ili pečena tuljanova peraja. Te “delicije” zalijevaju povećim količinama brennivína, ljute rakije od krumpira!

Piše: Lucija Kapural

Komentari