Želite li popiti čaj “u tenku”? Nema problema, može…

Britanci i čaj su poput nas i kave. Možete li zamisliti da ste u na bojištu i da je došao trenutak Vaše “pauze” koja traje samo “15 minuta”, i ako je propustite ništa više od predaha? Biste li sve pustili ‘kvragu’ i skuhali svoj omiljeni napitak, pa što bude. Dobro u našoj varijanti bi to bila kava. Upravo se tako nešto dogodilo u priči koju smo za Vas danas pripremili.

Englezi i čaj

Kultura ispijanja čaja duboko je ukorijenjena u britansko društva pa ni vojska nije izuzetak. Kao i tijekom radnog vremena vojnici imaju pravo na određenu pauzu. Jedna takva katastrofalna pauza za čaj zbila se 13. lipnja 1944., samo nekoliko dana nakon što su saveznici izvršili desant na Normandiju. Britanski general Bernard Montgomery naredio je 22. oklopnoj brigadi da se probije do grada Caena, smještenog samo na 10 km udaljenosti od La Manchea, 12. lipnja 1944. Kako su tenkovi prilično spori oni su na “odmorište” stigli u jutarnjim satima dana 13. lipnja, pri čemu su prešli samo oko 6,5 km. Kako cijelim putem nisu vidjeli neprijatelja, zapovjednici su odlučili napraviti stanku za čaj u 8 h i 30 min. Bili su na više od pola puta do svog odredišta, i činilo se da je ovo najbolje vrijeme za pauzu jer što se više budu približavali cilju, vremena za novi čaj zasigurno neće biti. Britanski časnici su nakon zaustavljanja održali sastanak u jednoj od obližnjih kuća dok su tenkovske posade kuhale čaj.

Kuhanje čaja na  improviziranom štednjaku


U to vrijeme da bi vojnici skuhali čaj morali su napustiti svoja oklopna vozila i kao improvizirani štednjak iskoristiti prazne kante za gorivo koje bi do pola ispunili pijeskom, a za samo kuhanje su rabili prazne velike konzerve od pekmeza. Da bi si skuhali vodu izlili bi benzin u pripremljenu kantu, zatim bi napunili praznu konzervu s vodom i stavili ju na pijesak natopljen benzinom i bacili šibicu. Nakon što bi plamen buknuo ubrzo bi voda bila zagrijana. U nju bi ubacili mješavinu konzerviranog mlijeka pomiješanog s čajem i u nju dodali šećer. Kako bi se izgubio okus benzina, ili dobro bar neutralizirao jednostavno bi ubacili upaljenu šibicu u čaj.

Izbor vremena i mjesta za ispijanja čaja pokazao se lošim

No, 200 m dalje bio je neprijatelj koji je iskoristio situaciju te je sve to promatrao. Bio je to superiorni njemački tenk Tiger koji je u napad krenuo u 9 h i 5 min. Naravno pauza za čaj nije trajala 15 minuta i nije se mogla održavati u točno isprogramirano vrijeme. Ovom tenku su se vrlo brzo pribiliži i drugi tenkovi ovo tipa. Taj je katastrofičan 13. dan u lipnju utjecao na britansku vojsku. Vojno zapovjedništvo je odlučilo da posada tenkova više neće moći imati pauzu na kojoj će napustiti vozilo da bi skuhala čaj već će se čajevi kuhati u pokretu. Zato su posade poslijeratnih tenkova još tijekom 1945. dobile mogućnost kuhanja čaja u samom tenku, ali o tome nekom drugom zgodom.

Želite li doživjeti nešto slično ovome, naravno bez ovakvog kraja, u mirnodopskoj atmosferi posjetite Muzej tenkova u povijesnom gradu Warehamu u pokrajini Dorset u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari