Čuli ste za onu Paracelzusovu:
Što je to što nije otrov? Sve stvari su otrovne i ništa nije bez otrova. Samo doza određuje je li nešto otrov ili nije.
Upravo se ova izreka može dovesti u vezu s Napoleonovom smrću, barem tako tvrde nova istraživanja uzroka careve smrti. Ukoliko vas zanima koja je strast Napoleona najvjerojatnije koštala života, zavirite u idući članak i upoznajte jednu njegovu stranu o kojoj nećete čitati u povijesnim udžbenicima.
“Kupanje u kolonjskoj vodi”
Napoleon je vodio računa o svom izgledu, a i mirisu. Redovito se kupao i trošio velike količine kolonjske vode. Kolonjska voda ušla je u komercijalnu proizvodnju 1792. godine i vrlo brzo je osvojila Napoleona. Naravno, te su kolonjske vode bile dostupne samo bogatima. No, vjerojatno je nitko živ na sebe nije stavljao u količini u kojoj je to činio on. Pripadnica elitnih francuskih krugova s kraja 18. stoljeća gospođa de Rémusat u svojim je memoarima zabilježila da je Napoleon trošio i po 60-ak boca kolonjske vode mjesečno, a ako “zbrojite dva i dva” to znači da je doslovno na sebe izljevao po dvije bočice dnevno.
No čini se da je ona čak i fulala u svojim navodima jer sačuvana dokumentacija iz francuskog Nacionalnog arhiva, svjedoči da je znao potrošiti i više i da je navod spomenute gospođe bio prosječan u smislu njegove potrošnje. Sačuvana faktura za jedan mjesec iz 1808. godine pokazuje da je u jednom mjesecu te godine naručio čak 72 bočice kolonjske vode. To znači da je nekada potrošnja dosezala i tri bočice dnevno.
Bočice prikladne za čizmu
On je nakon pranja cijelo tijelo zalijevao kolonjskom vodom. Nakon toga bi još kolonjsku vodu snažno četkom utrljavao u tijelo. Tvrdio je da se takvi običaji primjenjuju na Istoku i da su dobri za zdravlje. Ovoj je novini na tržištu pripisao iste osobine, koje su se prepisivale svim novitetima dostupnim za kupnju, poput kave ili čokolade.
Ljudi iz njegove blizine zabilježili su, da ne samo da je izljevao kolonjsku po sebi već je i običavao staviti i nekoliko kapi kolonjske na rubčić, a onda tim rupčićem prijeći po usnama i s unutrašnje i vanjske strane, kao i protrljati čelo i sljepoočnice. U Parizu mu je tvorac ove prve kolonjske vode Jean-Marie Farina izradio i posebnu bočicu namijenjenu za putovanja, a koja se lako mogla ugurati u čizmu kako bi je uvijek mogao imati uz sebe.
Zašto je upotreba kolonjske vode mogla dovesti do raka?
Relativno nedavno je iznesena nova teza prema kojoj je opsjednutost kolonjskom vodom zajedno u kombinaciji s drugim čimbenicima dovela do raka želuca, od kojega je i umro na otoku Sveta Helena 5. svibnja 1821. Donedavno je bila dominantna teorija da je uzrok njegove smrti vezan uz izloženost arsenu jer su u objektu u kojem je boravio tapete bile premazane arsenom. Međutim, nova teorija polazi od činjenice da eterična ulja djeluju na hormone i da mogu u skladu s tim dovesti do stvaranja tumora.
Napoleon je kolonjsku obilato koristio više desetljeća, no uz to ju je primjenjivao ne samo u velikoj količini već i na specifičan način snažnim utrljavanjem pa je ona prodirala dublje u tijelo i imala jači učinak od uobičajenog nanošenja. On ne samo da je koristio eterična ulja koja su se nalazila u kolonjskoj vodi već je i pio vodu od cvijeta naranče, također, bogatu eteričnim uljima, te je obožavao agrume, isto tako, bogate uljima što je zajedno, čini se, moglo dovesti do ubojite kombinacije koja je izazvala hormonsku neravnotežu. Studija objavljena u New England Journal of Medicine zaključila je da eterična ulja, primjerice lavande i čajevca u velikim količinama, mogu izazvati ginekomastiju. Da je imao ginekomastiju pred kraj života svjedoči obdukcija provedena nakon smrti jer na tijelu nije imao dlaka, a vidljivo je bilo da je došlo do povećanja masnog tkiva na području grudi. Njegovo osoblje je navelo da se žalio da mu je stalno hladno pa je palio vatru čak i ljeti, a što je pokazatelj ozbiljnog poremećaja u endokrinom sustavu.
Skroman smještaj za cara
Napoleon nije volio liječnike i izbjegavao je lijekove. Čvrsto je vjerovao da ga kolonjska štiti od bolesti, i to je , čini se, dijelom točno, jer ga je moguće upravo ona zaštitila od brojnih smrtonosnih bakterija i virusa tijekom vojnih pohoda. Ta je kolonjska jednim dijelom bila bazirana na alkoholu te je vjerojatno imala antiseptički učinak. Nakon poraza u bitci kod Waterlooa prognan je na Svetu Helenu, gdje je stanovao u, za svoj status, skromnom ljetnikovcu Longwood Houseu. Rezidencija je navodno bila vlažna i pljesniva, što je onda negativno utjecalo na njegovo zdravlje. Njegov liječnik Barry O’Meara, upozorio je britansku vlast da uvjeti u Longwood House štete Napoleonovu zdravlju.
Kao da ne vide slona u staklani
Parvez Haris, stručnjak za biomedicinske znanosti i član Kraljevskog kemijskog društva sa Sveučilišta De Montfort u Leicesteru čvrsto vjeruje da ga je ubilo pretjerano korištenje kolonjske vode. On smatra da su znanstvenici koji su se do sada bavili Napoleonovim zdravstvenim stanjem ponašali kao da ne vide slona u staklani.
Tijekom Napoleonova progonstva na Svetu Helenu, car je trpio određena ograničenja pa je tako ostao i bez svoje kolonjske vode, što je za njega bilo ravno katastrofi. Njegov sluga Mameluke Ali uspio je proizvesti zamjensku kolonjsku vodu, od na otoku dostupnih esencija voća i aromatičnog bilja. Ta se receptura može kupiti i danas, a nosi njegovo ime. Puno je nepoznanica o Napoleonu, no ono što je sigurno da je obožavao kolonjsku vodu, koja ga je vjerojatno na kraju i došla glave.
Piše: Sonja Kirchhoffer
