Još su stari Rimljani vodili računa da se njihovim mrtvima zatvore oči i usta. Taj se običaj zadržao do danas, ali su se kroz vrijeme mijenjali i usavršavali postupci, kako bi to zatvaranje očiju i ustiju bilo što efikasnije. Ako ste ikada vidjeli pokojnikov lijes otvoren, obično lice pokojnika djeluje kao da spava. To znači da je tijelo prošlo određene postupke, kako ne bi izgledalo groteskno i kako biste voljenog pokojnika zadnji puta vidjeli na način što sličniji onome kada je bio živ. U pitanju je tematika o kojoj se obično ne piše jer ljudi se plaše smrti, ali ih i ona na neobjašnjiv način istovremeno privlači. Ukoliko vas zanimaju postupci koji su se primjenjivali nekada i oni koji se primjenjuju danas, pridružite nam se u čitanju ovog članka.
Neke stvari ne želite vidjeti!
Većina ne želi nikada vidjeti mrtvu osobu, no kako je smrt nerazdvojni dio života, to je neminovno. I kada ste već na to prisiljeni, zasigurno pokojnika ne želite vidjeti ako prije izlaganja njegovo tijelo nije prošlo određene intervencije. Od davnih vremena ljudi su se snalazili kako bi pokojniku dali što prirodniji izgled te su pokojniku odmah zatvarali usta i oči kao dio standardnog postupka, barem u drevnih Rimljana. U svrhu zatvaranja ustiju već dugo se koristi i postupak u kojem se tkanina nagurava pod čeljust kako bi se čeljust držala zatvorenom kroz više sati ne bi li usta ostala zatvorena. Osim toga već dugo se primjenjuje i postupak podvezivanja čeljusti, pa se tkaninom podvezuje brada, bočni dio lica, a potom se ona veže na glavi. Ovi se postpuci obično primjenjuju kada se tijelo priprema za izlaganje kod kuće.
Smrt izbačena iz naših domova
No, kako živimo u brzom svijetu u kojem često nemamo vremena jedni za druge za života, slično je i s pokojnicima, pa su se život i smrt pretvorili u svojevrsnu “pokretnu traku” u kojoj smo smrt ‘isprašili’ iz domova što smo dalje mogli. Ljudi najčešće umiru u domovima daleko od svojih najbližih okruženi strancima, i u takvim situacijama najčešće nećete biti u mogućnosti sami se pobrinuti za tijelo sebi bliske osobe. Različite zemlje imaju svoje tradicije pa će i postupci vezani uz uređivanje pokojnika i konkretno zatvaranje ustiju pokojnika izgledati drugačije ovisno o kulturnim navadama neke zemlje.
Postupak zatvaranja usta “injekcionim putem”
Profesionalci u SAD-u se, prilikom pripreme tijela pokojnika za izlaganje, najčešće služe svojevrsnim injekcijama kojima se u usta aplicira žica koja se onda podvezuje. Pojasnit ćemo kako taj postupak danas izgleda. Ove svojevrsne injekcije se daju ispod gornje i donje usne, a za sam postupak na jednom pokojniku potrebne su vam dvije injekcije s podužim čeličnim žicama. Zatim se te čelične niti povezuju i uvijaju pri čemu se provjerava jesu li usta dobro zatvorena kako se ne bi tijekom žalovanja nad pokojnikom otvorila. Višak žice se može odrezati posebnim škarama odnosno kliještima ili se ostatak jednostavno ostavlja u ustima pokojnika. Neki profesionalci preporučuju četiri injekcije odnosno četiri žice po osobi kako bi postupak bio 100 posto siguran, odnosno kako bi obitelj i prijatelji pokojnika bili zadovoljni efektom, a pogrebni zavod ne bi dobio loš rejting.
A, može se i iglom i koncem!
Postoji još jedna metoda samo kompliciranija i sporija, koja se bazira na šivanju, naravno, nešto drugačijom iglom i koncem. Ona se izvodi posebnom vrstom savijene igle i niti koja se provlači od gornje čeljusti iznad zubnog mesa kroz nosnice, ali tako da se svaki puta igla vraća kroz istu nosnicu prema unutra kako nit ne bi bila vidljiva. Nakon nosnica ova se savijena igla provlači kroz područje ispod jezika, a potom kroz donju čeljust te se vraća u usnu šupljinu kroz isto mjesto i potom snažno i višekratno podvezuje. No, slijedi još jedan dodatak, a to je stavljanje kreme na usnice, a koja svojom teksturom sliči vazelinu, i ima djelom efekt sličan ljepilu, što dodatno sprječava otvaranje usta, a usnicama daje ujedno prirodniji izgled. Stručnjaci kažu da prije samog otvaranja lijesa ponavljaju taj postupak mazanja usnica, za svaki slučaj. Međutim, ako osobi nedostaju zubi u usta se primjerice mogu staviti i umetci za formiranje usana. Cilj je da pokojnik izgleda što prirodnije, a naravno svaki taj korak pripreme ima i svoju cijenu pa će krajnji efekt biti usko povezan s dubinom vašeg novčanika.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
Kako smo bili znatiželjni kakva je situacija kod nas, kontaktirali smo Pogrebne usluge HRVOJKA iz Trogira. Tomislav Princivali iz navedene tvrtke, školovao se u prestižnoj školi za balzamere u Ujedinjenom Kraljevstvu i jedan je od rijetkih ljudi u Hrvatskoj koji uopće radi balzamiranje. On navodi da uređenje pokojnika u Hrvatskoj vrlo bazično i da je takva situacija posljedica drugačije kulture, u kojoj nismo previše skloni gledati u ljude nakon smrti dok je u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu sasvim normalno i uobičajeno da lijes bude otvoren prilikom oprašatanja s pokojnikom. Upravo zbog toga je tradicija balzamiranja u tim zemljama duboko ukorijenjena. Američka ubrzana injekciona metoda se u nas ne primjenjuje, ali se primjenjuje metoda šivanja, ali ne kao dio standardne procedure već isključivo na zahtjev.
Iako je ova tema mračna i ostaje obično izvan naše zone udobnosti, vjerujemo da biste željeli znati što se s vašim tijelom događa na kraju ili prije možda što biste vi željeli da se s njim dogodi, odnosno biste li prihvatili obrazce vidljive smrti po uzoru na, primjerice, američku kulturu ili biste ostali vjerni našoj netransparentnoj tradiciji oproštanja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
