Laurette Bender je bila najuglednija neuropsihijatrica svog vremena, koja se bavila shizofrenijom. Najpoznatija je po Bender-Gestalt testu osmišljenom za praćenje motoričkih i kognitivnih sposobnosti djece. Međutim, nisu svi njezini istraživački potezi bili slavljeni i benigni, osobito oni koje je provodila u 40. godinama 20. stoljeća.
Njezine su metode uključivale elektrošokove i velike doze LSD-a, koje je primjenjivala u djece kod kojih je dijagnosticirana shizofrenija, ili i autizam. U to vrijeme se autizam smatrao dijelom shizofrenog poremećaja. Danas većina liječnika njezine metode smatra neetičnima, a točno o čemu je riječ, saznajte više iz nastavka članka.
Kada smo počeli istraživati ovu tematiku uočili smo koliko je i Bender i danas zaštićena od svojih kolega. Tako se o njoj piše i dalje na pristran način, odnosno njezina neetičnost se nastoji “gurnuti pod tepih”.
Ona je krivo dijagnosticirala poremećaje u ponašanju kao shizofreniju što baš i nije benigna greška. Daleko od toga da Bender nije dala doprinos znanosti, no njezine su dijagnoze bile upitne. Ono što je njen stvarni doprinos znanosti je činjenica da je ispravno zaključila da mentalni poremećaji mogu imati svoju neurološku osnovu i da se ne mogu svesti samo na loše ponašanje i loš odgoj.
Bender je imala visoko mišljenje o sebi
U pozitivnom tonu je uglavnom bilježila svoje rezultate. Evo primjera kako je to ona vidjela:
Mišljenje je svih svjedoka u bolnici, školskim prostorijama, roditelja i drugih staratelja da su djeca bila nešto manje uznemirena, manje uzbuđena, manje povučena i manje tjeskobna. Bila su bolje kontrolirana, i bila su bolje integrirana i zrelija te sposobnija u društvenim događanjima u realnom okviru. Bila su pribranija, sretnija i bolje su prihvaćala podučavanje ili psihoterapiju u grupama ili pojedinačno.
Sve sami hvalospjevi, ako bolje pogledate. No ovdje ćemo donijeti i neke konkretne podatke o njezinim istraživanjima. Baveći se terapijom kod djece s dijagnozom shizofrenije, ali i onih koji se danas svrstavaju u spektar autizma, podvrgnula je oko 500-njak djece terapiji s elektrošokovima pri čemu je je u prosjeku svako dijete dobilo oko dvadesetak tretmana. Neka djeca podvrgnuta terapiji bila su mlađa od tri godine, a eksperimente je provodila na dječjem odjelu najveće njujorške bolnice Bellevue.
Mišljenje jednog dječaka
Ted Chabsinski bio je njen pacijent kao dijete od šest godina. Imao je visok kvocijent inteligencije te je odmah iz prvog razreda “doskočio” u treći. Nakon što mu je majka odvedena u duševnu instituciju, on je također završio na psihijatriji, a tu mu je doktorica Bender konstatirala nasljednu shizofreniju. Nakon toga propisana mu je klasična terapija elektro šokovima. Kasnije se izvukao iz ovog pakla i završio pravo. Nakon što se zaposlio aktivirao se za zabranu elektrošokova, koji su mu uništili djetinjstvo i tinejdžersko razdoblje. Kada su ga pitali kako bi opisao svoje iskustvo s Laurettom Bender? Izjavio je iduće:
Bilo je potpuno zastrašujuće. Bilo je kao da me ubijaju, iznova i iznova. Sa šest godina nisam imao pojma zašto mi se to radi. (…) Njezin opći stav je bila izopačena ravnodušnost prema ljudskom životu, kao i izopačena ravnodušnost prema nečijoj dobrobiti. (slobodan prijevod).
Lomovi kostiju i gubitak pamćenja
Studije koje su provedene početkom 21. stoljeća pokazale su štetnost ovakve terapije. U psihijatri se terapija elektrošokovima naziva i elektrokonvulzivno liječenje (ETC). Ono uključuje puštanje struje jačine do 600 volti kroz mozak u trajanju od pola do četiri sekunde. Ispitanicima se prije puštanja struje daju anestetici i lijekovi koji paraliziraju mišiće i potiskuju strah, a smanjuju broj slomljenih kostiju. Da dobro ste pročitali, u tijeku strujnog šoka dolazi do grčenja mišića koji izazivaju pucanje kostiju.
Osim toga elektrošokovi izazivaju i gubitak pamćenja. Gubitak pamćenja je ključan čimbenik koji ukazuje na oštećenje mozga. Godine 2001. studija je pokazala da svi pacijenti na terapiji elektrošokovima doživljavaju određeni stupanj trajne amnezije. U kasnijm studijama postalo je jasno da ova terapija ne utječe samo na pamćenje već i na kognitivne sposotvnosti i timedovodi u pitanje funkcioniranje tako tretirane osobe.
Pokušaj suicida
Ted Chabsinski se nakon ove terapije više nije sjećao ni svojih učitelja, ni prijatelja, kao i ni svog kvarta, drugim riječima došlo je do oštećenja memorije vezane za najnovija sjećanja dok su mu ranija sjećanja bila očuvana. Od introvertiranog dječaka postao je potpuno prestravljeno dijete koje se nije odvajalo od svoje udomiteljice. Socijalni radnik koji je dolazio svaki mjesec radi provjere stanja djeteta, je izjavio da je njegov gubitak pamćenja posljedica mentalne bolesti zbog čega je ponovno vraćen u bolnicu, gdje je proveo idućih 10 godina života.
Ispitivanja su potvrdila da elektrošokovi izazivaju više štete nego koristi te da mnogi pacijenti nakon njih završavaju na dugotrajnoj hospitalizaciji. Jedna serija ovih tretmana potaknula je devetogodišnjeg dječaka na pokušaj samoubojstva. Dijete se pokusalo objesiti kako se više ne bi suočavao s ovakvim terapijama.
Primjena i inzulinskih šokova
Jedna od posljedica elektrošokova može biti i smrt, a koja se događa ili u tijeku samog procesa puštanja struje ili danima nakon njega. Što je osoba starija to je postotak smrtnosti veći. Aktivist Leonard Frank koji je također primao elektrošokove navodi da se rezultati krivotvore i da se izostavljaju ključne činjenice. Drugim riječima elektrošokovi uništavaju pamćenje, smanjuju inteligenciju, dakle oštećuju mozak i ugrožavaju živote milijunima ljudi. Nevjerojatno je kako nitko od Laurettinih kolega nije doveo u pitanje njezin rad. Lauretta Bender umrla je 1987. godine, a još je uvijek njezin rad osjetljiva tema o kojoj se ne voli govoriti. Navedena liječnica je eksperimentirala s thorazinom, kao i LSD-om kroz devet mjeseci, ali je zaključila da su mali pacijenti postajali još tjeskobniji nego što su bili. Osim terapije elektrošokovima Bender je davale terapije inzulinskim šokovima pri čemu je djecu dovodila u stanje kratkotrajne kome.
Elektrošok terapija danas se rijetko primjenjuje, ali kada se i koristi onda je znatno slabije voltaže nego prije, a primjenjuje se primjerice kod bipolarnog poremećaja i ekstremne depresije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
