Zastrašujuća priča o poltergeistu iz Enfielda

Snimka iz serije o ovim događanjima. Fotografija: Screenshot YouTube ( The Enfield Haunting: About the Show | A&E).

Poltergeist ili, u prijevodu, bučni duh predstavlja paranormalni fenomen koji se povezuje s nasilnim entitetima.  Ovi se entiteti javljaju na lokacijama isunjenim negativnom energijom. Obično je riječ o vrlo neugodnim pojavama koje se manifestiraju u letenju predmeta, buci, neobičnim mirisima, ali i fizičkim napadima.

Najbolje dokumentiran slučaj

Jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva pojave poltergeista zbio se u Velikoj Britaniji u sedamdesetim godinama 20. st. Slučaj se dogodio u četvrti Enfield u sjevernom Londonu, u kući u kojoj je živjela samohrana majka Peggy Hodgson i njezino četvero djece. Između 1977. i 1979. obitelj Hodgson doživjela je niz neobičnih i vrlo neugodnih iskustava u svom domu. U središtu aktivnosti poltergeista su bile dvije djevojčice Janet (11) i Margaret (13). Ono što ovaj slučaj izdvaja od ostalih je činjenica da su ovim paranormalnim događajima svjedočile brojne osobe, njih više od 30-ak, uključujući susjede, istraživače, vidovnjake, novinare i druge.

Kako je sve počelo?

Sve je počelo krajem kolovoza 1977. kada su se u kući počeli iznenadni pomicati predmeti. Pomicanje predmeta je bilo popraćeno neobičnim zvukovima zbog kojih je uplašena obitelj tražila pomoć susjeda, a zatim i policije. Policija je na kraju ustanovila da ovdje ne može ništa učiniti odnosno da je slučaj izvan njihove ovlasti.


Slučaj dobiva pozornost novinara i istraživača

Nakon neuspjeha s policijom Peggy Hodgson se za pomoć obratila novinarima. Obitelj je nakon toga posjetio fotograf Graham Morris iz Daily Mirrora. On je fotografijama potkrijepio njihove tvrdnje jer je snimio predmete koji lete zrakom  bez ikakvog zdravo razumskog objašnjenje. Očajnoj obitelji u pomoć su priskočili istražitelji Maurice Grosse i Guy Lyon Playfair iz “Društva za psihička istraživanja”. Maurice Grosse je kasnije napisao knjigu pod imenom “Ova kuća je ukleta” (The House is Haunted). U kući su tijekom svog boravka snimili bogat audio-vizualni materijali koji je samo dodatno potkrijepio zastrašujuća zbivanja i prisustvo neobjašnjivog entiteta. Tako su svjedočili ne samo pomicanju predmeta i neobičnim zvukovima već i levitaciji, ispisivanju grafita na zidovima, spontanom paljenju šibica i drugim neobjašnjivim fenomenima.

Mlađa kćer u središtu pozornosti

Naime, od dviju djevojčica u središtu pozornosti poltergeista bila je mlađa kćer Janet koja je povremeno progovarala muškim glasom, a koji je identificiran kao glas bivšeg stanara kuće Billa Wilkinsa. On je umro u kući, u dobi od 72 godine. Janet je jednom prigodom točno opisala kako je Wilkins umro. Promijene glasa u Janet su se pokušale povezati s Touretteovim sindromom, no ta je teza odbačena jer je nemoguće da osoba nekoliko sati priča izmijenjenim glasom, a da pri tome ne ošteti glasnice što se kod Janet evidentno nije dogodilo.

Višestruke ekranizacije

Priča je digla veliku prašinu u javnosti, a zbog svoje dramatičnosti koja je bila potkrijepljena brojnim dokaznim materijalom do danas je u više navrata ekranizirana.
Djevojčica Janet je danas zrela žena i dalje ostaje pri svome i kazuje: “Nije me briga što oni misle, znam što se dogodilo i znam da je to bilo stvarno.” Njen je je cjelokupan dojam da duh prethodnog stanara nije želio u kući nove pridošlice. Čitavog tog perioda života se danas prisjeća s primjesama gorčine i straha. Navodi da je čak neko vrijeme bila smještena u psihijatrijsku bolnicu kako bi se vidjelo je li s njom sve u redu. Upravo zahvaljujući tome je dobila potvrdu da u njenim moždanim aktivnostima nema odstupanja od normale.

Povremena lažiranja

Do sada nije bilo doneseno nikakvo zadovoljavajuće objašnjenje ovih događanja osim onog paranormalnog. Glavne sudionice su, doduše, priznale da su u nekoliko navrata lažirale događaje kako bi vidjele da li će istražitelji uočiti razliku između stvari koje čine one i onih koje su proizvod nedobronamjernog entiteta.
.
Je li kuća još ukleta?

Janet je rekla da je kuću kasnije posjetio i svećenik i da je njegov posjet donio smirenje aktivnosti bučnog entiteta, ali da nije u potpunosti zaustavio paranormalna događanja. Njezina je majka i nakon njihova odlaska od kuće i dalje čula neobjašnjive zvukove. Javnost je u početku smatrala da je Peggy sve iscenirala kako bi se iselila iz kuće koju je dobila na korištenje od lokalne uprave. Unatoč svemu ona je u kući ostala sve do svoje smrti 2003. godine, što je opovrglo takve zlonamjerne tvrdnje. Nakon toga u kuću je uselila nova stanarka Clare Bennett sa svoja 4 sina. Ona kaže da se od prvog trenutka u kući osjećala nelagodno. Jedne večeri jedan je od njezinih sinova usred noći uočio muškarca kako ulazi u njegovu sobu, zbog čega je otrčao majci i rekao da želi što prije napustiti kuću, što su i učinili već idućeg dan. U kući trenutačno živi nova obitelji koji ne želi biti identificirana.

Znanstvena objašnjenja

Znanstvenici još uvijek nemaju odgovore na brojna pitanja vezana uz događanja iz Enfielda i slične slučajeve, no smatraju da okidač za psihokinezu odnosno neobjašnjive i nekontrolirane fizičke manifestacije mogu biti psihička stanja osoba, osobito adolescenata. Nisu nas baš uvjerili da je sve što se ovdje događalo moguće pripisati moći pubertetskog uma, ali svatko neka prosudi sam.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari