Alor, najveći otok istoimena indonezijskog arhipelaga, poprište je uzbudljiva arheološkog otkrića. Ondje, u dubokoj i mračnoj špilji Makpan, znanstvenici su otkopali posmrtne ostatke djeteta stare osam tisuća godina. Ono što je privuklo njihovu pažnju bila je činjenica da su udovi mališana pažljivo odstranjeni te pokopani na drugome mjestu, dok su njegov torzo i lubanja bili premazani okerom, prirodnim anorganskim pigmentom žute, smeđe ili crvene boje.
Poznato je da se ova tvar u prapovijesti koristila za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Crveni oker, kakav je pronađen na malenom truplu, simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu krvi. Već od paleolitika rabio se za posipanje tijela pokojnika ili prilagao u grob kao grumen. Jedan takav grumen pronađen je i pod glavom ovog djeteta. “Premda su nam pogrebni rituali iz kvartara još uvijek dijelom zagonetni, znamo da je praksa uklanjanja kostiju nogu i ruku pokojnika u tom razdoblju bila raširena na području današnje Indonezije, napose na otocima Javi, Borneu i Floresu. Pa ipak, nikad ranije nismo pronašli dokaze takve prakse u pogrebima djece”, ispričala je voditeljica iskopavanja Sofia Samper Carro, arheologinja sa Sveučilišta u Canberri. “Ne znamo zašto su duge kosti bile zakapane posebno, no pretpostavljamo da je taj običaj bio povezan s onodobnim vjerovanjima, napose eshatološkim predodžbama”.
Znanstvenici nisu uspjeli utvrditi spol djeteta, a po pitanju njegove dobi postoje kontradiktorni dokazi. Naime, veličina kostura sugerira da je bilo staro između četiri i pet godina, dok je analiza zuba pokazala da je imalo najmanje šest a najviše osam godina. Dr. Carro ima objašnjenje za tu diskrepanciju. “Pretpostavljamo da je dijete doista imalo između šest i osam godina, a činjenicu da je njegov kostur bio nedovoljno razvijen za tu dob možemo objasniti zakržljalošću uslijed genetskih ili okolišnih faktora. Činjenica da su posmrtni ostaci pronađeni na otoku objašnjava puno toga”, ispričala je znanstvenica, referirajući se na dobro istraženu pojavu – vrste koje žive na otocima genetski su izolirane, uslijed čega dolazi do razvojnog zastoja. Dobar primjer tog fenomena su patuljasti slonovi, čiji su fosilizirani ostaci pronađeni na Floresu. “Dakako, moguće je da je odlučujuću ulogu odigrala neadekvatna prehrana ovog djeteta. Poznato je, naime, da su se lovačko-skupljački otočki narodi, kakvom je i on pripadao, hranili u prvom redu plodovima mora, a dokazano je da proteini koje ljudsko tijelo prima isključivo iz jednog izvora mogu uzrokovati pothranjenost i usporen rast”.
Piše: Lucija Kapural
