Od šest ili više vrsta ranih ljudi, od kojih su sve pripadale rodu Homo, samo mi – Homo sapiensi – i danas kročimo planetom, pa čak o sebi volimo razmišljati kao o gospodarima svega što nas okružuje. Zašto su ostali hominidi izumrli?
Nestanak naših dalekih rođaka
Novija studija talijanskih znanstvenika, koja je kombinirala proučavanje klimatskih modela i fosilnih ostataka iz prapovijesti, možda nije dala neosporan odgovor na to pitanje, ali je oslikala prilično jasnu sliku događaja koji su kumovali ičšeznuću naših dalekih rođaka.
“Naši nalazi pokazuju da se, unatoč tehnološkim inovacijama poput svladavanja vatre i korištenja kamenih alata – u slučaju neandertalaca, čak i konstruiranju sofisticiranih koplja te intenzivnoj kulturnoj i genetskoj razmjeni s Homo sapiensima – davne ljudske vrste nisu uspjele prilagoditi klimatskim promjenama”, objašnjava glavni autor studije Pasquale Raia, paleontolog sa Sveučilišta u Napulju.
Ratoborni Homo sapiens
Postoje dokazi da su se žestoko borili za opstanak, seleći u toplije krajeve u periodima globalnog zahlađenja ali, na kraju dana, to jednostavno nije bilo dovoljno. “Vrste Homo habilis, Homo ergaster, Homo erectus, Homo heidelbergensis i Homo neanderthalensis nestale su s lica planeta, a samo je prilagodljivi, ratoborni Homo sapiens opstao”, ispričao je Raia.
Oslanjajući se na klimatske projekcije u zadnjih pet milijuna godina, te proučavajući preko dvije tisuće fosiliziranih ostataka ljudskih predaka, Raia i kolege zaključili su da su se oštre, nepovoljne klimatske prilike vrlo precizno podudarale sa svim valovima većih izumiranja.
Je li za čovjeka prekasno?
U slučaju neandertalaca, pored klimatskih promjena detektiran je još jedan potencijalni čimbenik propasti, natjecanje s dominantnijom vrstom Homo sapiens.
“Duboko se nadam da će naša otkrića poslužiti kao upozorenje. Danas, u razdoblju klimatskih promjene bez presedana, kao vrsta smo ugroženi više nego ikad prije”, zloguko prorokuje talijanski stručnjak. “Ako se smjesta ne opametimo, za čovjeka bi moglo biti prekasno”.
Piše: Lucija Kapural
