O bizarnim načinima na koje su neke od povijesnh ličnosti napustile ovu dolinu suza već smo pisali. Za vas smo odabrali još nekoliko primjera!
1. Qin Shi Huangdi (259. prije Krista – 210. prije Krista), prvi car koji je zavladao čitavom današnjom Kinom, progutao je živu vjerujući da će mu to osigurati vječni život. Umjesto toga, osiguralo mu je trenutačnu smrt.
2. Talijanski renesansni književnik Pietro Aretino (1492. – 1556.), zapamćen po nesmiljenoj kritici vlasti, umro je od – smijeha! Prema jednoj verziji priče, smijao se nekoj opscenoj šali tijekom obilna objeda, pa mu je poveći komad hrane završio u grkljanu i ugušio ga; prema drugoj, toliko se smijao da je pao sa stolice, zatiljkom udario u zid te ostao mrtav na licu mjesta.
3. Čuveni američki avanturist Bobby Leach preživio je brojne vratolomije, uključujući spuštanje niz slapove Niagare u bačvi. Ironijom sudbine, na onaj svijet ga je otpravila posve prozaična kora naranče. Godine 1926., dok je bio na novozelandskoj turneji, poskliznuo se na koru tog voća i slomio nogu. Noga mu se inficirala, što je nakon nekog vremena dovelo do gangrene i nužnosti amputacije. Operacija je, međutim, nestručno izvedena i nesretni čovjek više se nije probudio.
4. Da su raže iznimno opasne, svima je postalo jasno 2006. godine, nakon što je jedna od njih utamanila “lovca na krokodile” Stevea Irwina. Kad se ova životinja osjeti ugroženom, kao u slučaju kad ju je siroti Irwin natezao pred kamerama, njeno koplje se učvrsti, a otrov koji sadrži smrtonosan je za grabežljivce.
5. Klaudije Druz, sin rimskog cara Klaudija I., skončao je kao tinejdžer, oko 20. godine nove ere. Siroti mladić u igri je bacio malenu krušku u zrak i uhvatio je ustima, uslijed čega se zagušio i umro.
6. U trenutku kad je pobijedio na konjičkoj utrci Belmont Park 1923. godine, čuveni američki džokej Frank Hayes bio je – mrtav. Muškarac je, naime, bio srčani bolesnik, a netom prije nego što je prošao kroz cilj doživio je infarkt.
7. Čak dva francuska kralja umrla su na jednak, nesvakidašnji način: od ozljeda koje su zadobili udarivši glavom o dovratak. Godine 882. taj nelijepi kraj je doživio Luj III. Pustopašni monarh, kojem je bilo samo devetnaest godina, na konju je proganjao djevojku što mu je zapela za oko. Ova je, prestrašena, utrčala u očevu kuću, a kralj – ravno za njom. Konj je ušao u prostoriju no vladar nije: glavu mu je smrskala gornja poprečna greda okvira vrata. Karlo VIII., posljednji muški odvjetak glavne loze dinastije Valois, 1498. godine je neoprezno potrčao kroz vrata, dočekavši sličnu sudbinu.
8. Ruski samozvani prorok Grigorij Jefimovič Rasputin (1869. – 1916.), miljenik posljednjega ruskoga cara Nikole II., skončao je na spektakularan način. Smatrajući da ovaj častohlepan i razvratan čovjek svojim ponašanjem šteti ugledu monarhije, skupina aristokrata ga je, u noći 30. prosinca 1916. godine, odlučila smaknuti. Prvo su mu ubacili otrov u vino, no nepoznata supstancija na 193 centimetra visokog “grmalja” nije djelovala. Potom su ga ustrijelili, no nakon minutu-dvije je ustao i pokušao pobjeći. Urotnici su ga uhvatili i izboli, no još uvijek se grčevito borio. Smrt ga je u svoj zagrljaj uzela tek kad su ga bacili u Volgu: utopio se u hladnoj rijeci.
9. Eduard II. Caernarvonski (1284. – 1327.), jedan od najomraženijih engleskih kraljeva, smaknut je na istodobno simboličan i stravičan način: u anus su mu ugurali usijani žarač. S jedne strane, to je bio vrlo plastičan način ukazivanja na vladarevu navodnu homoseksualnost; s druge, nije ostavljalo izvanjske tragove nasilja. Objavljeno je, naime, da je monarh umro prirodnom smrću.
10. Sunandha Kumariratana (1860. – 1880.), kraljica Siama (današnji Tajland), s kćeri je putovala kraljevskim brodom. Uslijed loših vremenskih uvjeta, njihovo plovilo se sudarilo s parobrodom “Marawan” i prevrnulo. Povijesna činjenica je da su se kraljica (na slici!) i princeza utopile, no priča o načinu na koji se to dogodilo mogla bi biti tek legenda. Kako bilo, glasi ovako: u blizini je bilo dovoljno ljudi koji su mogli spasiti dvije žene, no nitko to nije učinio. Prema drevnome sijamskom zakonu, doticanje članova vladarske obitelji bilo je zločin koji se kažnjava smrću. Iz tog razloga, deseci ljudi nijemo su promatrali kako se nesretnice utapaju, ne usuđujući se pružiti im ruku.
Piše: Lucija Kapural
