Zašto je u kenozoiku došlo do naglog razvoja sisavaca?

Fosilni dokazi pronađeni na raznim stranama svijeta pokazuju da su, u doba dinosaura, sisavci pretežno bili mali kukcojedi koji su živjeli na stablima i vodili noćni život. Nakon što su gotovo stotinu i pedeset milijuna godina živjeli u sjeni dinosaura, po njihovom izumiranju iznenada su naišli na okoliš bez takmaca te čitav niz ekoloških niša koje su oslobodili veliki gmazovi. Za manje od petnaest milijuna godina, na kopnu su se razvili biljojedi s kopitima i predatori mesojedi; nebom su letjeli šišmiši a morem carevali kitovi. Ubrzanom razvoju sisavaca u kenozoiku pogodovale su pojave povezane s razdvajanjem kontinenata – činile su prave evolucijske laboratorije, više ili manje odvojene, u kojima su se – neovisno jedna o drugoj – razvile mnoge posebne vrste, koje su se potom proširile na druga podneblja. Tobolčari su, primjerice, stigli u Australiju prije nego što se ona odvojila od Antarktike te su se, izbjegavši konkurenciju sisavaca plodvaša, u velikoj mjeri preobrazili. Nadalje, dolazi do naglog razvoja pantodonata, krupnih biljojeda. Zanimljivi pripadnici te vrste bili su metar dugački Pantolambda te znatno veći i zdepastiji Barylambda. Obje životinje imale su papke na vrhovima nogu, kao i njihovi današnji potomci, a potonja se, zahvaljujući snažnom repu, mogla uspraviti na stražnje noge kako bi dohvatila lišće na visokim granama. U prvom razdoblju kenozoika, tercijaru, površina našeg planeta bila je prekrivena bujnom vegetacijom, kojoj su pogodovali vlažni i topli klimatski uvjeti. Sisavci biljojedi, koji su brstili lišće, doživjeli su tada snažan razvoj. Pojavljuju se prvi papkari, sisavci s kopitima, koji su bili velike životinje slične današnjim nosorozima. Jedan od najstarijih pripadnika te porodice bio je Unitatherium, pronađen u fosilnim ostacima Sjeverne Amerike. Dugačak oko tri metra, imao je izbočene očnjake i kutnjake kojima je s lakoćom usitnjavao lišće. Rožnate izbočine na glavi, slične rogovivima žirafa, po svoj su mu prilici služile za borbe udarcima glava. Na početku oligocena razvila se porodica titanoterida, golemih papkara koji su se razvili u dvije grane: jedna je vodila prema konjima, druga prema tapirima i nosorozima. Podrijetlo prvih predatora i mesojeda valja pak tražiti u primitivnoj skupini sisavaca plodvaša, tzv. kreodonata, koji su se počeli širiti prije 55 milijuna godina. Riječ je o životinjama sličnim današnjim kunama i lasicama.

Piše: Lucija Kapural

Komentari