Zašto je Rikard Lavljeg Srca proveo noć u krevetu francuskog kralja?

Koji je crkveni običaj povezan s ratovima protiv Osmanskog Carstva? Zašto su francuski kralj i engleski princ svojedobno podijelili postelju? Koji je znanstvenik, razočaran podređenima, na važnu poziciju postavio vlastitu sluškinju? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Osamdesetih godina devetnaestog stoljeća, američki fizičar i astronom Edward Pickering (1846. – 1919.), frustrirani direktor Opservatorija Sveučilišta Harvard, izgrdio je svoje nesposobno osoblje. “Niste ni za što! Moja služavka bi bolje radila ovaj posao od vas!”, zagrmio je. Nije ostao na pukim riječima – uistinu je ponudio posao svojoj sluškinji, Williamini Fleming (1857. –1911.), o čijem zanimanju za znanost mu je supruga već ranije pričala. Amerikanka škotskog podrijetla isprva je obavljala administrativne poslove, da bi u roku od godinu dala postala voditeljica znanstvenog tima. Zapamćena je kao važna astronomkinja – klasificirala je desetak tisuća zvijezda, pridonijela razvoju sustava njihova označavanja te otkrila 310 promjenljivih zvijezda i 59 maglica, primjerice, tamnu maglicu Konjska glava. Po autorici znanstvenih djela “Fotografsko istraživanje promjenljivih zvijezda” i “Spektri i fotografske magnitude zvijezda u standardnim područjima” nazvan je krater na Mjesecu.

2. Jeste li se ikad pitali zašto na kršćanskim crkvama zvona uvijek zvone u podne? Taj običaj povezan je s ratovima protiv Osmanskoga Carstva. Nakon pada Konstantinopola 1453. godine, sultan Mehmed II. krenuo je prema Mađarskoj. Na tom putu našao mu se Beograd, grad koji je neuspješno pokušavao osvojiti. Za vrijeme tih pokušaja, papa Kalist III. donosi edikt o obaveznom zvonjenju u podne, kako bi se vjernici potaknuli na molitvu za pobjedu nad brojčano nadmoćnim neprijateljem. Čini se da su “očenaši” i “zdravomarije” urodili plodom: vojska Janka Hunjadija potukla je sultanove snage. Običaj zvonjenja opstao je do današnjeg dana iz jednostavnog razloga – papa nikad nije povukao spomenutu edikt!

3. Francuski kralj Filip II. August (1165. – 1223.) u povijesti je zapamćen po sudjelovanju u Trećemu križarskom ratu te ratovanju s engleskim kraljevima Henrikom II., Ivanom bez Zemlje i Rikardom Lavljega Srca. S potonjim, u to vrijeme još princem, 1187. godine je proveo noć u istom krevetu, na simboličan način označivši sporazum između dviju zemalja.


4. Engleski liječnik John Snow (1813. – 1858.), skoro pa imenjak najpopularnijeg lika iz “Igre prijestolja”, odigrao je važnu ulogu tijekom epidemije kolere u Londonu 1854. godine. U vrijeme kad su njegovi kolege spekulirali da opaku bolest uzrokuje “loš zrak”, Snow je uspio pronaći njeno ishodište – dršku glavne vodene crpke u gradu, prepunu bakterija. Danas ga pamtimo kao oca epidemiologije te vodeću osobu u prihvaćanju anestezije i medicinske higijene.

5. Liu Pengli, princ iz kineske dinastije Han, jedan je od najranijih poznatih serijskih ubojica u svjetskoj povijesti. Vladar iz drugog stoljeća prije Krista putovao je diljem zemlje, ubijajući namjernike zbog vlastitog užitka. Računa se da je poremećeni sadist na okrutan način lišio života barem stotinu ljudi!

6. Drugi talijansko-abesinski rat, koji je trajao od listopada 1935. do svibnja 1936. godine, bio je uvertira za Drugi svjetski rat i jasan pokazatelj neučinkovitosti Lige Naroda. Maršal Pietro Badoglio, zapovjednik talijanskih snaga, nije birao sredstva kako bi ostvario pobjedu. Talijani su, u pogledu naoružanja, bili nadmoćni. Imali su stotinjak puta više pušaka i topova, a raspolagali su i borbenim zrakoplovima, koje njihovi protivnici nisu imali. Etiopljani su pobijeđeni i nagnani u bijeg, a Badoglio je naredio zračni napad na povlačeću vojsku – na Etiopljane je bačeno preko četrdeset tona bojnog otrova iperita! Nagrada za ne baš časnu pobjedu? Badoglio je dobio titulu vojvode od Addis Abebe te postao prvim potkraljem i guvernerom nove kolonije.

7. Na samom početku Drugoga svjetskog rata, čuvari londonskoga zoološkog parka pobili su sve svoje otrovne zmije i kukce, kako bi izbjegli mogućnost da ovi pobjegnu na slobodu u slučaju bombardiranja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari