Zašto je moćni predator Tyrannosaurus rex imao tako kratke ruke?

Pri spomenu prapovijesnih predatora, koji su moćnim čeljustima krojili zbivanja na Zemlji, većini će prvi napamet pasti Tyrannosaurus rex, ne bez razloga: riječ je o jednom od najvećih, najproždrljivijih i najopasnijih dinosaura koji su ikad kročili našim planetom. Dugačak oko trinaest metara, ovaj mesožder mogao je doseći težinu od četrnaest tona. Plijen je trgao zubima oštrim poput noževa, a uz to je bio brz i nevjerojatno snažan. Bio je, dakako, na vrhu prehrambenog lanca svoga vremena – nadimak “kralj guštera” itekako mu dobro pristaje. U vezi ovih grabežljivaca iz razdoblja krede, dvije stvari su dugo zbunjivale stručnjake: čemu su služile dvije simetrične rupe na vrhu njihovih lubanja i zašto su, dovraga, imali tako kratke ruke? U nedavno objavljenoj studiji, američki paleontolozi dali su vrlo uvjerljive odgovore na oba pitanja. Dokazali su da udubljenja u lubanjama tiranosaura nisu bila ispunjena mišićima koji su pomagali u pokretanju čeljusti, kako se ranije vjerovalo, već da su se u njima nalazile krvne žile, koje su ovoj golemoj životinji pomagale pri regulaciji tjelesne topline. Kao golemom, aktivnom predatoru, T-Rexu je, naime, bio potreban način za brzo hlađenje, jer visoka tjelesna temperatura može biti kobna u vrućim uvjetima. Zagonetku prednjih udova tiranosaura, dugačkih tek oko jednog metra, pokušao je razriješiti paleontolog Steven Brussat. “Kad bi čovjek prosječne visine imao jednake proporcije, dužina njegovih ruku iznosila bi oko šesnaest centimetara”, slikovito je predočio znanstvenik. “Da, ruke tiranosaura bile su zakržljale, ali nipošto i beskorisne. Prednji udovi bili su mišićavi, što je utjecalo na stabilnost tijekom lova, parenja i ostalih aktivnih radnji. Budući da je ugriz tiranosaura bio iznimno snažan, sila inercije je također bila nevjerojatno jaka, pa su mu upravo katke, snažne ruke bile glavni stabilizator”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari