Zašto je moćna egipatska vladarica Hatšepsut prikazivana kao bradati muškarac?

Što je William Wrigley Jr. prodavao prije nego što je zgrnuo bogatstvo na žvakaćoj gumi? Zašto su sluge iz Massachusettsa svojedobno prosvjedovali protiv gazda koji su ih hranili jastozima? Je li vladarica Hatšepsut doista bila bradata, kako bi se dalo zaključiti promatrajući njene spomenike? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Poslovni počeci čuvena američkog industrijalca Williama Wrigleya Jr. (1861. – 1932.) bili su vrlo skromni. Karijeru je započeo kao prodavač sapuna. Kupcima je ponudio male premije, u prvom redu prašak za pecivo, kao poticaj da kupe njegov sapun. Otkrivši da je prašak za pecivo popularniji od sapuna, Wrigley se prebacio na prodaju istog. Vjeran svome poslovnom modelu, kupcima bi dao dva paketa žvakaće gume za svaku limenku praška za pecivo koju su kupili. Još jednom, otkrio je da je premija koju je ponudio popularnija od osnovnog proizvoda, pa se njegova se tvrtka počela koncentrirati na proizvodnju i prodaju žvakaćih guma. U ovome poslu Wrigley je stekao ime i bogatstvo. Godine 1893. svijetu je predstavio glasovitu kaugumu “Juicy Fruit”.

2. Jastozi se danas smatraju delicijom za one dubokog džepa, no u prošlosti nisu bili osobito cijenjena namirnica. Početkom devetnaestog stoljeća, ovih je dugorepih rakova u obalnom dijelu Massachusettsa bilo u izobilju, pa su mnogim stanovnicima ove američke savezne države već počeli “izlaziti na nos”. O kolikom se zasićenju radilo, svjedoči sljedeći podatak: lokalni sluge zatražili su da se njihovu standardnom ugovoru s poslodavcima doda klauzula u kojoj crno na bijelom piše kako ih isti ne smiju hraniti jastozima češće od triput tjedno!

3. Koncept kupovanja karticama umjesto gotovinom opisan je još davne 1888. godine, u djelu “Looking Backward” (“Gledajuć iunatrag”). Riječ je o utopijskom romanu američkog književnika, novinara i političkog aktivista Edwarda Bellamyja (1850. – 1898.). Kartice u ovoj knjizi građani koriste za trošenje dividenda od američke vlade.


4. Američki bizon, poznat i pod nazivom bufalo, za Indijance je u prošlosti bio zalog opstanka. Hranili su se njegovim mesom, odijevali kožom te od nje pravili sedla i šatorske krovove, a od kostiju, rogova i kopita izrađivali kuhinjski pribor i dječje igračke. Kad su došli Europljani, na sjevernoameričkom kontinentu živjelo je oko sedamdeset pet milijuna grla. Sredinom devetnaestog stoljeća, broj ovih impresivnih životinja je, zbog masovnog ubijanja, sveden na koju tisuću. Zanimljivo, bijeli čovjek nije ih istrijebio iz potrebe, već kako bi ograničio glavni izvor prehrane Indijanaca. Čitava krda ustrijeljena su iz vlakova u prolazu te ostavljana da trunu i propadaju. Od 1894. godine, američki bizon zaštićen je u rezervatima. Danas ga ima u nacionalnim parkovima Yellowstone i Wood Buffalo Park, a ponovno je naseljen na Aljasci.

5. Sredinom devetnaestog stoljeća, milijuni američke djece u školama su učili da konzumacija samo jedne čaše alkohola može rezultirati sljepoćom, ludilom pa čak i smrću. “Stručnjaci” su ih također upozoravali na opasnost spontanog samozapaljenja, odnosno na mogućnost da će se, ako pretjeraju sa “žesticama”, pretvoriti u žive buktinje.

6. Grah je jedna od najstarijih uzgojenih biljaka. Američki domoroci, slaže se većina stručnjaka, počeli su uzgajati ovu mahunarku na području današnjeg Meksika i Perua, shvativši da daje energiju potrebnu za rad, lako se obrađuje za jelo te se može pohraniti na dugo vremena. Zanimljivo, arheolozi su ostatke graha svojedobno pronašli u peruanskim Andama, na zubima čovjeka koji je živio prije više od osam tisuća godina.

7. Hatšepsut, egipatska vladarica od 1488. do 1468. godine prije Krista (na slici!), pripisala si je božansko porijeklo, a na slikama i skulpturama portretirana je kao muškarac s bradom, čime je davala do znanja da je legitiman član faraonskog slijeda. Njenu vladavinu obilježio je ekonomski prosperitet. Obnovila je trgovačke ekspedicije u Afriku i Aziju, a prethodnike je nadmašila i građevinskim pothvatima, primjerice, podizanjem spomenika u kompleksu hramova Karnak te veličanstvena pogrebnog hrama u kompleksu Deir el-Bahari. Na tronu ju je naslijedio polubrat Tutmozis III., koji je uklonio gotovo sve tragove njena postojanja. To je, pretpostavlja se, učinio kako bi uspjehe njene vladavine prikazao kao svoje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari