Zanimljivo je da su ljudi istovremeno užasnuti i opsjednuti nasiljem. Dovoljno je pogledati sadržaj najgledanijih filmova i serija i bit će nam kristalno jasno da nas nasilje interesira i zaokuplja, odnosno da je prethodno izrečena tvrdnja točna.
Kopanje po prošlosti
Što više istražujemo i kopamo dublje u prošlost pronalazimo sve više dokaza o nasilju koje je prethodilo pojavi složenih društava i civilizacija. No ono nije samo karakteristika čovjeka već i naših bliskih živućih srodnika čimpanzi. Oni su uz ljude jedini primati koji se svjesno udružuju u skupine i tako napadaju druge.
Predispozicije za nasilje
Većina znanstvenika smatra da se ljudi rađaju s predispozicijom za nasilje, s tim da odgoj i okolnosti utječu na to hoćemo li to nasilje ispoljiti ili ne. Neuropsiholog profesor Charles Golden sa Sveučilišta NSU Florida kaže da gotovo svi možemo izgubiti kontrolu i počiniti ekstremno nasilje. Na gubitak kontrole može utjecati neka ekstremna situacija, ali i fizičke ozljede prefrontalnog moždanog korteksa, kao i drugi čimbenici poput droge, alkohola i nedostatka sna. Ovaj prefrontalni dio mozga ima ključnu ulogu i u pojavi suosjećanja, što je na neki način iznenađujuće, ali je i mogući ključ za budući razvoj empatičnih mozgova koji će nadvladati one sklone nasilju.
Nasilje bez fizičkog kontakta
No, vratimo se samom nasilju. Brojne su studije pokazale da su ljudi skloniji nasilju kada je žrtva fizički udaljenija od nasilnika. To su još uočili i nacisti koji su iz tog razloga razvili metode masovnog ubijanja u plinskim komorama jer je tako lakše ubiti nekog, bez izravnog fizičkog kontakta.
Korijen nasilja u sebičnosti
Rutrer Bregman nizozemski je povjesničar i pisac koji razmišlja kako izgraditi bolji svijet, pa se u tom kontekstu dotiče i samog nasilja. On smatra da je korijen nasilja u sebičnosti, i da se nekako u prvi plan uvijek stavlja ono što je negativno u ljudskoj prirodi, pri čemu se zanemaruje pozitivno poput ljudske želje za suradnjom. U nama, prema Bregmanovom mišljenju postoji duboka proturječnosti, pa smo istovremeno najokrutnija, ali i najdruželjubivija vrsta na planetu. Razmišljajući o ljudskoj prirodi on navodi iduće: “Nikada nisam čuo za pingvina koji kaže: ‘Istrijebimo još jednu grupu pingvina. Zatvorimo ih u zatvore. Ubijmo ih sve’.” No Bregman smatra da jako malo ljudi uživa u ubijanju i nasilju i da je većina nasilja počinjena zbog toga što su ljudi vjerovali da su na “pravoj strani povijesti”. Kao potkrjepu svojih tvrdnji navodi primjere njemačkih vojnika koji su se nastavili boriti na strani na kojoj su bili iako je bilo jasno već 1944. tko će dobiti, a tko izgubiti rat. Ostajali su jedni uz druge, kako on navodi, zbog osjećaja povezanosti i zajedništva.
Živimo u najmirnijem razdoblju
Unatoč ukorijenjenosti nasilja, danas u razvijenim dijelovima svijeta živimo u jednom od najmirnijih razdoblja. Zapravo to razdoblje mira i prosperiteta je omogućilo ljudima razvoj koji je posljedica timskog rada. No sebičnost vreba iza ugla. Stručnjaci upozoravaju da se situacija jako lagano može izmijeniti. Primjerice klimatska kriza koja nam je doslovno na vratima mogla bi dovesti do velikih promjena u našim životima, i biti okidačem u pojavi vala ekstremnog nasilja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
