Francuskinja Isabelle Dinoire ostala je zapamćena kao prva osoba kojoj je djelomično transplantirano lice 27. studenog 2005. godine. U današnjem članku ćemo se pozabaviti ne samo njezinom transplantacijom već i uzrocima koji su doveli do teške ozljede lica, a onda i do ove složene operacije.
Zašto je jedan pas izgrizao svoju vlasnicu?
Isabelle je odlučila, kako se čini, u jednom trenutku staviti točku na svoj život. Popila je tada veliku količinu tableta za spavanje. Uz nju je bio njezin pas nazvan Tania mješanac odnosno mješanka u stilu labradora. Kada je pas primijetio da nešto s vlasnicom ozbiljno nije u redu bjesomučno ju je počeo gristi i grebati te joj je unakazio donji dio lica. Ujutro su je pronašle kćeri koje su očito boravile kod oca, a koje su pozvale hitnu službu. Obitelj je neprestano demantirala Isabellin pokušaj samoubojstva i tvrdila da se ona samo predozirala. Isabelle je u tom trenutku bila i bez posla duže od godinu dana, a kao rastavljenoj ženi nikako joj nije bilo lako. I sama je u više navrata kasnije dala izjave koje su išle u prilog pokušaja suicida. Jedan od tamošnjih anesteziologa ustvrdio je da je ona morala uzeti stvarno veliku količinu tableta za spavanje jer nije osjetila ugrize psa. Pas je kasnije eutanaziran, neovisno što je ozljeđivanje vlasnice bilo posljedica bjesomučne želje da je probudi. Isabelle je kasnije nabavila drugog psa koji joj je bio podrška u oporavku nakon teške operacije.
Teška transplantacija trajala 15 sati
U javnosti se razvila ubrzo i rasprava o samoj donatorici lica koja je, također, prema nekim izvorima počinila suicid. Njezino je lice savršeno odgovaralo Isabelle. Jedan od kirurga koji je sudjelovao u ovoj operaciji Jean-Michele Dubernard je, kako sam navodi, bio rezerviran prema cijelom postupku no kada je ugledao Isabelle i razmjere njezine unakaženosti, kaže da nakon tog više nije imao dvojbi. Ovu je prvu djelomičnu transplantaciju lica izveo profesor Bernard Devauchelle uz pomoć kolege Jean-Michela Dubernarda u Sveučilišnoj bolnici u Amiensu, na sjeveru Francuske. Operacija je trajala 15 sati, a tom su prilikom pacijentici presađeni nos, usne i brada donorice, kod koje je proglašena moždana smrt.
Rizici transplantacije
Liječnici su odmah upozorili Isabelle i obitelj da postoje rizici od odbacivanja presađenog tkiva, ali i opasnost od raka zbog imunosupresijskih lijekova. Iako je Isabelle prihvatila novo lice sa zahvalnošću, tijelo joj je u više navrata odbacilo presadak, zbog čega je morala dobivati i više doze ovih lijekova koji povećavaju rizik od pojave karcinoma. Kod Isabelle su ovi lijekovi doveli do razvoja čak dva karcinoma od kojih je na kraju umrla u travnju 2016. godine. Zadnje odbacivanje presatka se dogodilo negdje krajem 2015. godine i od tada više nije mogla micati usnama.
Ovo djelomično novo lice, ma kako čudno zvučalo, vratilo je depresivnoj Isabelle poljuljani optimizam, neovisno o kratkoći njezina životna puta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
