Zapisano u kamenu: Kako podmititi rimskog cara ako si dovoljno blesav da mu se zamjeriš?

Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, arheolozi su na sjeveru Bugarske, u ruševinama grada koji se u antici zvao Nicopolis ad Istrum, otkopali fragmente goleme kamene ploče iz drugog stoljeća, sa zapisom na starogrčkom jeziku. Kameni spomenik je, u komadima, ležao pohranjen do kraja 2019. godine, kad je, pod paskom čuvenog arheologa Kalina Chakarova, započeo višemjesečni proces konzervacije. Napokon cjelovit, kameni dokument iz povijesti mogao je biti protumačen. Na bugarski jezik ga je nedavno preveo Nikolaj Sharankov, profesor klasične filologije na Državnom sveučilištu Bugarske, otkrivši uzbudljivu, prilično zastrašujuću dramu koja se odvijala na ovom prostoru za vladavine Rimljana. Nakon što je rimskog cara Komoda ubio atlet Narcis, izvršavajući odluku urotnika, na njegovo mjesto pretendirala su petorica nasljednika. Čini se da su stanovnici Nicopolis ad Istruma potporu dali onome pogrešnom. Nakon ubojstva Pertinaksa, panonske legije su u travnju 193. godine rimskim carem proglasile Septimija Severa, a Senat ga je naknadno potvrdio na toj dužnosti. Eliminiravši protivnike, Didija Julijana, Gaja Pescenija Nigera i Decija Klodija Albina, Sever je preuzeo vlast. U strahu od osvete najmoćnijeg čovjeka svijeta zbog pogrešno plasirane lojalnosti, žitelji Nicopolis ad Istruma odlučili su se iskupiti na način koji su smatrali najpragmatičnijim – davanjem mita caru. Septimiju Severu su poslali pismo, u kojem ga mole za milost, a ako bi svojim riječima dali dodatnu težinu, priložili su svotu od 700.000 srebrnjaka. Budući da su ga solidno “podmazali”, car im je milost ukazao. U svome odgovoru, napisao im je kako zahvaljuje na izdašnom prilogu, koji ga je uvjerio u njihovu odanost. “Pokazali ste da ste ljudi dobre volje i da ste na pravoj strani”, jedna je od rečenica iz careva pisma. Sretni što su spasili glave, sadržaj tog pisma građani su isklesali na već spomenutoj kamenoj ploči visokoj tri metra i teškoj oko dvije tone, kako bi za vječnost svjedočila njihovom prijateljstvu s carem. “U svome pismu, car nije samo zahvalio na ‘donaciji’, već je i lagao o svojim ‘referencama’. Tvrdio je, naime, da je nasljednik cara Marka Aurelija, premda je poznato da su njegovi preci potekli iz sjeverne Afrike”, objašnjava Chakarov. “I sam Septimije Sever rođen je u Africi, u Leptis Magni – današnjoj Lebdi u Libiji. Pomoću ovog pisma, na neki je način pokušao samom sebi dati legitimitet pred narodom”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari