Kvartar, mlađi dio kenozoika kao posljednjega velikog geološkog razdoblja na Zemlji, dijeli se na pleistocen i holocen. Pleistocen je trajao gotovo dva milijuna godina, a holocen traje tek deset tisuća godina. Osnovno obilježje kvartara je znatan pad prosječne temperature, zbog čega su se zaledile goleme površine kontinenata, osobito na sjevernoj hemisferi. Ledene mase pokrivale su ne samo današnje arktičko područje nego i sjeverne prostore Europe, a ostatci tzv. morenskoga materijala, koji je nastao djelovanjem ledenjaka, nalaze se u svim područjima nekadašnjeg zaleđenja. Dramatična promjena klime utjecala je, dakako, i na faunu. Životinje su imale tri “opcije”: uginuti, migrirati ili se prilagoditi novim uvjetima.
U nedavno objavljenoj studiji, američki paleontolozi detaljno su opisali načine na koje su se životinje promijenile kako bi opstale. Primjerice, neke vrste glodavaca smanjile su se kako bi se prilagodile manjoj raspoloživosti hrane, dok su se druge razvile do divovskih veličina – na mnogim otocima Sredozemlja pronađeni su fosili dabrova, puhova i štakora veličine lovačkih pasa! Jedno od rješenja koje su primjenjivali mali sisavci, navikli na život u jazbinama, bilo je da padnu u letargiju, stanje u kojem bi usporili metabolizam, trošeći rezerve masti nakupljene za vrijeme kad su raspolagali dovoljnom količinom hrane.
Špiljski medvjed, jedan od najraširenijih mesojeda s početka kvartara, zbog gubitka svoga prirodnog staništa, šume, morao je migrirati iz sjevernih eurazijskih krajeva prema jugu; slijedio ga je sabljozubi tigar, koji je kolonizirao južnoamerički kontinent, a vunasti mamuti, simboli ledenog doba, razvili su pahuljasti pokrivač iz kojeg su izbijale dlake duže od jednog metra, dok ih je ispod krzna štitila čvrsta koža i debeli sloj masti. Premda spada među najproučavanije životinje iz prapovijesti, zahvaljujući sibirskom ledu koji je sačuvao nekoliko praktično netaknutih primjeraka, iznenadni nestanak ove vrste koncem pleistocena još uvijek je obavijen velom tajne.
Piše: Lucija Kapural
