Zanimljivosti o oružju: Disk smrti, vatrena kola i plava munja

Cinik bi rekao da je ljudska povijest povijest ratovanja a, kao što je svima poznato, nema rata bez oružja. Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali nekoliko zanimljivosti o sredstvima koja smo koristili kako bismo tamanili jedni druge!

1. Indijsko oružje chakram (na slici!) izgleda poput nečega što je iskočilo iz “Zvjezdanih staza”, no zapravo je vrlo, vrlo staro. Prvi put se spominje u petom stoljeću prije Krista, u čuvenom epu “Mahabharata”, gdje se o njemu govori kao o oružju boga Višnua. Sikhi su ga nosili o pojasu, ili čak pričvršćenog na turban, a služio im je za samoobranu. Ovaj nevjetojatno oštri disk prvenstveno je bacačko oružje, ali se koristio i u borbama prsa o prsa. Ne samo da je mogao nanijeti teške ozljede, već i odsjeći ruku ili nogu u jednom potezu.

2. Najstariji ručni top, pronađen u prijestolnici Kublaj-kana Xanaduu, datira iz 1298. godine, a dugačak je oko trideset pet centimetara. Njime je rukovao jedan vojnik, postavljajući ga na vrh drvenog štapa.

3. U okolici Seville, arheolozi su prije nekoliko godina otkopali neobičan bodež iz brončanog doba. Ručka mu je izrađena od slonovače, a oštrica, dugačka i iznimno oštra, jest kristalna i prozirna. Stručnjaci smatraju da je stariji od pet tisuća godina.


4. Počevši od antičkog Egipta, zapaljene strijele korištene su tijekom opsada, ali i za spaljivanje sela i gradova nakon velikih pljački. Koncem srednjeg vijeka, u Koreji je izumljena znatno ubojitija inačica – hwacha (“vatrena kola”). Ova zastrašujuća ratna sprava odjednom je mogla lasnirati dvije stotine zapaljenih strijela, koje su, ako nije bilo kiše i vjetra, mogle letjeti preko 450 metara.

5. Dana 29. kolovoza 1949. SSSR je testirao svoju prvu nuklearnu bombu, označivši kraj dotadašnjega američkog monopola na nuklearno oružje. Test, izvršen na poligonu Semipalatinsk na području današnjeg Kazahstana, nosio je kodni naziv RDS-1, no bio je poznatiji pod nadimkom “Plava munja”. Eksploziji su ciljano izloženi zrakoplovi, improvizirane kuće te gotovo dvije tisuće životinja, radi mjerenja učinka bombe na objekte i živa bića. Amerikanci su shvatili što se događa kad je njihov avion za prikupljanje meteoroloških podataka registrirao povećanu količinu radioaktivnih čestica u zraku iznad Aljaske.

6. U razdoblju između sedmog i trećeg tisućljeća prije Krista, na prostoru Afrike, Europe i zapadne Azije cvala je ašelska kultura. Nazvana po nalazištu Saint-Acheul u Francuskoj, ova paleolitička kultura poznata je po izradi multifunkcionalnih ručnih sjekira, koje su zamijenile prijašnje krupno, grubo, manje simetrično oruđe. Obrađene s obje strane, služile su za iskopavanje korijenja, rezanje mesa, obradu krzna i drva te bacanje na lovinu.

7. Iako se bumerang najčešće povezuje uz australske starosjedioce Aboridžine, koji su ga sačuvali do suvremenog doba, istina je da su mu oni dali tek ime (“boomerang”). Povijesni dokazi svjedoče o njegovoj prisutnosti na području Europe još za vrijeme kamenog doba – primjerice, arheolozi su u Poljskoj otkrili bumerang koji je star oko 30.000 godina, dok najstariji australski bumeranzi imaju “samo” 10.000 godina. Premda njegovo točno porijeklo nije poznato, prisutnost bumeranga se bilježi na gotovo svim stranama svijeta, od Europe, Australije, Egipta, Indije do Sjeverne i Južne Amerike.

Piše: Lucija Kapural

Komentari