Zanimljivosti o Fridriku II. Velikom: Portret moćna pruskog vladara završio je na zidu Hitlerova ureda!

Pruski kralj Fridrik II. Veliki (1712. – 1786.), izdanak moćne dinastije Hohenzollern, jedan je od najvažnijih vladara u njemačkoj povijesti. Zapamćen kao veliki osvajač i mudar reformator, zaslužan je za pravi gospodarski boom svoje zemlje. Tijekom dugogodišnje vladavine, uvelike je proširio granice države, dodavši joj Šlesku i znatan dio tadašnje Poljske, uključujući Zapadnu Prusku, Varmiju i područje oko grada Chełmna. Mnoga od tih područja ostala su njemačkim posjedima sve do Hitlerovog pada. Evo nekoliko zanimljivosti o prosvijećenom apsolutistu nježne duše i čelične odlučnosti!

1. Kao mladić, bio je duboko razočaranje za svoga grubog, militaristički nastrojenog oca Fridrika Vilima I. Bio je, naime, sklon sanjarenju, a poezija ga je zanimala više od vojne strategije. Naročito je uživao u literaturi na francuskom jeziku, koji je, zahvaljujući guvernanti madame de Rocoulle, perfektno svladao. Kad se, kao osamnaestogodišnjak, pokušao osloboditi očeve stege bijegom u inozemstvo, platio je paprenu cijenu. Pater familias ga je locirao i transferirao kući, a potom ga, da se nauči pameti, bacio u tamnicu zatvora Küstrina. Nemajući druge, povinovao se očevim željama te je stekao vojnu i upravnu naobrazbu. Ponosan, tatica mu kao 28-godišnjaku prepušta tron.

2. Po dolasku na vlast, vanjsku politiku usmjerava protiv Austrije: u dva rata protiv snaga Marije Terezije, osvojio je Šlesku. Carica je bila izvan sebe – radilo se o najbogatijoj habzburškoj pokrajini! Zanimljivo, ljuti rivali svojim su zemljama zavladali iste godine (1740.), a na prijestolju su sjedili otprilike jednako dugo (ona do 1780. a on do 1786.)

3. Premda je korjenito reformirao i ojačao prusku vojsku, činilo se da iz Sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.) neće izići na lovorikama. Za protivnike je, naime, imao moćne sile Austriju, Francusku i Rusiju, a njegov saveznik, Velika Britanija, vojnički ga nije pomogla. Fridrik se našao na rubu kapitulacije, da bi, nevjerojatnom upornošću i lukavom strategijom, uspio preokrenuti stvar (pomogla mu je, istinabog, i činjenica da je ruska carica Elizabeta Petrovna 1762. godine umrla). Pruska je iz rata izišla s ugledom nenadmašne vojne sile.


4. Vladar se pokazao uspješnim i u razdoblju mira: nezadovoljstva je smirio učvršćivanjem staleškog društva, a njegova merkantilistička politika reanimirala je gospodarstvo. Nadalje, reformirao je zakonodavstvo i školstvo u duhu prosvijećenog apsolutizma. Valja ipak napomenuti da su se liberalne intervencije iscrpljivale u sferi umjetnosti i znanosti – zemljom je upravljao kao samodržac. Upravo zbog krutosti vlasti i pretjeranog centralizma, smatraju mnogi povjesničari, Pruska će kasnije postati lak plijen za Napoleona.

5. Napisao je niz političkih, povijesnih, književnih i pjesničkih djela, većinom na francuskom jeziku. Godinama se dopisivao s filozofom Voltaireom, o kojem je govorio kao o duhovnom bratu, da bi prijateljstvo naglo prekinuo kad su ga razočarali neki Francuzovi politički stavovi. Ni na glazbu nije bio imun: na svome je dvoru okupio vokalni i instrumentalni ansambl s najboljim glazbenicima u državi, a uz to je unajmio tutora koji ga je podučavao sviranju flaute. Nadalje, pisao je libreta i arije za Graunove opere te skladao niz sonata i simfonija. Zanimljivo, prijepis njegove simfonije u D-duru čuva se u Dubrovniku, u glazbenom arhivu samostana Male braće!

6. Upravo pruski kralj zaslužan je za činjenicu da se krumpir proširio Europom. Kako bi potaknuo uzgoj, poslužio se lukavstvom. Brojna polja oko Berlina dao je zasaditi krumpirom, a pored njih je postavio stražare. To je izazvalo znatiželju seljaka. Ako krumpire čuvaju naoružani muškarci, rezonirali su, zacijelo su vrlo vrijedni. Vođeni tom idejom, ljudi su, pod okriljem noći, krali gomolje te ih sadili u vlastirtim poljima. Fridrik je trljao ruke zbog postignutog cilja: krumpir se naglo proširio zemljom.

7. Adolf Hitler smatrao ga je jednim od svojih životnih uzora: portret pruskog kralja dao je objesiti u svoj ured!

8. Fridrikovi posmrtni ostaci više su puta premještani. Prvotno je bio sahranjen u garizonskoj crkvi u Potsdamu, da bi, potkraj Drugoga svjetskog rata, Hitler naredio da se osatci premjeste u rudnik soli kako bi se sačuvali od razaranja. Nakon rata, američka ih je vojska prenijela u dvorac Hohenzollern u južnoj Njemačkoj, a na konačno odredište, kraljevski dvorac Sanssouci, dopremljeni su 1991. godine.

Piše: Lucija Kapural

Komentari