“Možeš biti ne znam koliko brz, ali ne možeš trčati brže od metka”, govorio je krvnik Ugande Idi Amin, što je mnogo puta zorno demonstrirao. “Politika je rat bez krvoprolića, a rat je politika s krvoprolićem”, slikovit je bio Mao Zedong, čija je doktrina “neka cvjeta stotinu cvjetova” često značila da će spomenuti cvjetovi cvjetati na grobovima njegovih neistomišljenika. “Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna statistika”, izreka je koja se pripisuje Staljinu, “nestašnom” brkonji koji je namjerno izgladnio Ukrajinu, ubio milijune dobrostojećih seljaka te vršio čistke u vlastitoj partiji u sklopu čega je streljao tisuće, a milijune poslao da rade i umru u sibirskim gulazima. “Humanizam je izraz gluposti i kukavičluka”, bio je jasan Hitler, još jedan brkonja kojeg ne treba posebno predstavljati. Za vas smo odabrali manje poznate podatke iz života zloglasnih diktatora!
1. U vrijeme kad je “drmao” Zairom (današnja Demokratska Republika Kongo), Mobutu Sese Seko (1930. – 1997.) državnom se riznicom koristio kao vlastitim novčanikom. Godine 1973. započeo je proces nacionalizacije, objašnjavajući kako će poduzeća u vlasništvu stranaca predati “sinovima domovine”. Najviše je predao sinu domovine do kojeg mu je najviše bilo stalo – samom sebi. Izvlastivši petnaest plantaža i ujedinivši ih u konglomerat s 25.000 zaposlenika, postao je treći najveći poslodavac u zemlji. Posegnuo je i za golemim mineralnim resursima zemlje: guverner središnje banke naložio je rudarskoj kompaniji “Gécamines” da sve prihode od izvoza uplati izravno na predsjednikov račun. Nadalje, prenisko je procijenio vrijednost proizvodnje dijamanata u Zairu, da bi potom ove svjetlucave “kamenčiće” prodao na tržištu u Antwerpenu a razliku pospremio u svoj džep.
2. Josuf Visarionovič Staljin (1878. – 1953.) toliko je mrzio svoga najstarijeg sina Jakova da je, nakon njegova neuspješnog pokušaja samoubojstva, bezdušno komentirao: “Glupan ne zna ni pucati kako spada!”. Kad su Nijemci zarobili nesretnog mladića, otac ga je odbio zamijeniti za njemačkog feldmaršala Paulusa.
3. Za jedne revolucionar, za druge diktator, Fidel Castro (1926. – 2016.) svakako je bio osebujna ličnost. “El Comandante”, kako su ga zvali, tvrdio je da je preživio točno 634 pokušaja atentata, iza kojih je, dakako, stajala CIA. Kao metode kojima su ga pokušavali lišiti života spomenuo je cigare s cijankalijem, ronilačko odijelo premazano otrovnim kemikalijama i minijaturni eksploziv skriven u – salati od hobotnice! Također je pričao da su mu pokušavali podmetnuti prašak od kojeg bi mu otpala brada, a time opala popularnost.
4. Možda će vas iznenaditi podatak da je Adolf Hitler (1889. – 1945.) bio ljubitelj američke kulture. Nacistički führer je, naime, ludovao za jeftinim kaubojskim romanima, američkim nogometom i King Kongom, jednim od prvih filmskih monstruma, a na noćnom ormariću držao je uokvirenu fotografiju Henryja Forda, kojeg je nazivao inspiracijom. Malo čime se, međutim, oduševljavao koliko Disneyevim crtićima, napose “Snjeguljicom”. Da su mu Ameri u jednom trenutku uzvratili simpatije, poznat je podatak, ali ga valja još jednom spomenuti budući da je toliko zabavan – godine 1938. ugledni američki časopis “Time” proglasio je Hitlera čovjekom godine! Dubinu svoje zablude shvatili su vrlo brzo, kad je brkonja postao najvećom prijetnjom s kojom se demokratski i slobodni svijet dotad suočio.
5. U sedamnaest godina, koliko je François Duvalier (1907. – 1971.) željeznom rukom vladao Haitijem, njegov je narod imao samo jednu opciju – slijepu poslušnost. “Papa Doc”, kako su mu tepali, godinama je proučavao vudu, a pobrinuo se u da narod za to dozna. Vrlo promišljeno, kretao se usporeno te zurio u prazno dok je pričao, što je za štovatelje ove sinkretističke haićanske religije bio nedvojben znak da je riječ o osobi koja komunicira s duhovima. Nadalje, širio je glasine da posjeduje nadnaravne sposobnosti, poput one da je John F. Kennedy ubijen zato što je on osobno na njega bacio čini.
6. Srednjoafrički diktator Jean-Bédel Bokassa (1921. – 1996.) zapamćen je po patološkoj rastrošnosti. Osobito se razmahao na krunidbenoj ceremoniji, nakon što se 1977. proglasio carem – na nju je spiskao oko dvadeset milijuna američkih dolara, odnosno trećinu godišnjega državnog budžeta! Gotovo 250 tona hrane, mahom delicija, zrakoplovom je sa svih strana svijeta dovezeno u prijestolnicu Bangui. Njemački slikar Hans Linus naslikao je dva careva portreta u naravnoj veličini, jedan francuski skladatelj za tu je prigodu stvorio dva djela, a istaknuti nacionalni pjesnik Bokassi je napisao odu. Krunu, ukrašenu dijamantima, izradio je zlatar Claude Bertrand. Koštala je dva milijuna dolara a, u kombinaciji s mačem i žezlom optočenim rubinima, zlatarov račun popeo se na pet milijuna dolara. Valjalo je platiti i krojača, tvorca petnaest kilograma teška krunidbenog ogrtača ukrašenog sa 785.000 bisera i 1.220.000 kristala. Bokassino prijestolje, teže od dvije tone, bilo je pak izrađeno od pozlaćene bronce te postavljeno na tijelo golema zlatnog orla, vrijednog oko tri milijuna dolara.
7. Sjevernokorejski državnik i maršal Kim Il-sung (1912. – 1994.), diktator koji je svoju zemlju doveo do potpune izolacije, gospodarskog sloma i sveopćeg siromaštva, ali je unatoč tome inzistirao da ga oslovljavaju kao “Velikog vođu”, rođen je 15. travnja 1912. godine – na dan kad je zlosretni putnički brod “Titanic” udario o santu leda i potonuo u Atlantskom oceanu!
8. Kad smo već kod Sjeverne Koreje, valja spomenuti i sinčića Kim Il-sunga, svestranog Kim Jong Ila (1942. – 2011.). Kad se nije bavio pretvaranjem Sjeverne Koreje u državu brutalne diktature, gospodarskog sloma i masovne gladi, “Dragi vođa” sa zapaženim se uspjehom bavio umjetnošću. Dok je bio na vlasti, skladao je čak šest opera.
9. Premda je imao čir na želucu, Benito Mussolini (1883. – 1945.) svakodnevno je jeo goleme količine češnjaka (prema nekim svjedočenjima, i po nekoliko glavica!), smatrajući ovu lukovicu eliksirom života. Između ostalog, vjerovao je da upravo zahvaljujući njoj ima postojanu erekciju!
10. Ugandski diktator Idi Amin (1925. – 2003.) nadimak Dada stekao je kao mladić, nedugo nakon što se pridružio regimenti britanske kolonijalne vojske, koja je u to vrijeme upravljala zemljom. Pustopašni novak često je dovodio djevojke u šator, a svaki put kad bi ga neki od časnika zatekao pri “nečasnim radnjama”, uzviknuo bi: “Kunem se, to mi je sestra!”. Britanci su bili oduševljeni njegovim smislom za humor te su ga počeli zvati Dada, što na svahiliju znači “sestra”.
Piše: Lucija Kapural
