Zanimljivosti iz zagrebačke povijesti

Zašto su Zagrepčani 1880. masovno napuštali svoje domove? Kada je grad dobio prvi javni sat? Kako se nekoć zvala Ilica? Uživajte u zanimljivostima iz povijesti glavnoga grada Lijepe naše!

1. Prvi javni sat u Zagrebu postavljen je 17. studenog 1920. godine, na Trgu bana Jelačića. Za njegovo održavanje bio je zadužen Mirko Novak, urar koji se bavio i draguljarstvom. Taj posao od njega je preuzeo Mate Barač, a potom čuvena obitelj Lebarović. Zanimljivo, na Trgu bana Jelačić nekoć su postojala dva sata – jedan je bio na današnjemu mjestu, a drugi na ulazu u Prašku ulicu.

2. Dana 9. studenog 1880. godine, u 7 sati i 33 minute, Zagreb je pogodio razoran potres. Epicentar mu je bio sjeveroistočno od grada, između Kašine, Zeline i Kraljeva vrha, a procjenjuje se da mu je magnituda iznosila preko šest stupnjeva po Richterovoj ljestvici. U Velikom potresu, kako ga zovu, oštećena je polovica gradskih zgrada, 29 ljudi je ozlijeđeno a dva muškarca, litograf Stanić i bankovni službenik Smetana, izgubila su život. Mnoštvo stanovništva iselilo se u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst – u prva 24 sata nakon potresa, na zagrebačkome Glavnom kolodvoru izdano je gotovo četiri tisuće putničkih karata!

3. Ilica, glavna ulica Donjega grada, u prošlosti je bila poznata kao Lončarska Ves, budući da su uzduž nje nicale skromne kućice lončarskih obrtnika. Ilovaču od koje su proizvodili keramiku vadili su iz potoka Ilica, koji joj je dao današnje ime.

4. Trg Petra Preradovića, među Zagrepčanima poznatiji kao “Cvjetni trg”, ima dugačku prošlost. U četrnaestom stoljeću, ondje se nalazilo sajmište, da bi se nakon konačnog formiranja u pravi gradski trg zadržala jedino prodaja cvijeća. Lokacija Margaretskog trga, kako se isprva zvao, utvrđena je regulatornom osnovom iz 1887. godine, a desetljeće kasnije, nakon što su srušene sve kuće između Margaretske i Preobraženske ulice, dobio je današnji naziv. Konačan oblik dobio je tridesetih godina dvadesetog stoljeća, kad je postao živahan urbani punkt. Nakon Drugoga svjetskog rata, preimenovan je u Trg bratstva i jedinstva, a današnje ime vraćeno mu je 1990. godine.


5. Mirogoj, središnje zagrebačko groblje, nazvano je po srednjovjekovnom posjedu Miroslava Herkula Mirogojskog, obraslom vinogradima i gajevima. Godine 1852. kupio ga je Ljudevit Gaj te na njemu sagradio vilu i uredio imanje. Gaj je umro u dugovima, pa je grad 1873. otkupio posjed, s namjerom da na njemu uredi groblje.

6. Uoči Univerzijade 1987. godine, u Zagrebu se gradi sportsko-poslovni centar “Cibona”, s dvoranom za 6.000 posjetitelja. Ona danas nosi ime košarkaškog maga Dražena Petrovića.

7. Bugarin, zagrebački lokalni naziv za prodavača povrća na tržnici, ima zanimljivu etimologiju. Tijekom čitavog dvadesetog stoljeća, bugarski doseljenici su na zagrebačkoj periferiji uzgajali povrće te ga prodavali na gradskim tržnicama.

8. Štivo naslova “Nova zskup szlozena zagrebecha szokachka kniga” smatra se prvom kuharicom na hrvatskom jeziku. Riječ koju vam je možda teško dešifrirati, “szokach”, znači “kuhar”. Recepte za nju 1813. godine je prikupio svećenik Ivan Birling, no na koricama se nije potpisao imenom i prezimenom, već kao “Domovine prijatelj”. Za to se odlučio vjerujući da mu, kao duhovniku, ne dolikuje pisanje o užicima u hrani.

9. Slavoljub Penkala, hrvatski izumitelj poljskog podrijetla, 1906. godine u Zagrebu otvara tvornicu koja, prema njegovom patentu, počinje proizvoditi automatske mehaničke olovke i nalivpera. U kratkom vremenu, postala je jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a naziv “penkala” u govoru se uvriježio za pisaljku te vrste.

10. Zagrebački kišobranarski obrt “Cerovečki” u gradu posluje od davne 1936. Te godine, vlasnik Gabrijel Cerovečki osvojio je Grand Prix Londona za svoje kišobrane i damske suncobrane.

Piše: Lucija Kapural

Komentari