Koji je književnik iskazao luđačku hrabrost tijekom Prvoga svjetskog rata? Kako je pas spasio život malenoj susjedi kad je stravičan potres srušio njen dom? Zašto su škotskom plemiću nakon smrti odrezane obje noge? Uživajte u zabavnim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Premda nije bio kemičar, Johann Jacob Schweppe (1740. – 1821.) proizveo je osvježavajuće gazirano piće koje je nazvao indijskom toničnom vodom. Britanskim vojnicima koji su služili u Indiji to je piće bilo važno sredstvo za borbu protiv malarije, budući da je jedan od njegovih sastojaka bio kinin. Godine 1783. ovaj amaterski znanstvenik, koji je u mladosti radio kao urar i proizviđač nakita, utemeljio je čuvenu kompaniju “Schwepps”.
2. Tijekom Prvoga svjetskog rata, američki književnik Ernest Hemingway (1899. – 1961.) kao dragovoljac je služio na talijanskoj fronti. Dana 8. srpnja 1918. godine, u njegovoj blizini eksplodirala je austrougarska minobacačka mina. Premda teško ranjen – u noge mu se zabilo više od dvije stotine šrapnela – uspio je prenijeti drugoga ranjenog vojnika na sigurno. Prije nego što je stigao do cilja, u noge ga je pogodilo i nekoliko mitraljeskih metaka. Nevjerojatan podvig, za koji je nagrađen Srebrnom medaljom za hrabrost, dijelom je utkao u roman “Zbogom oružje” iz 1929. godine, jedno od istaknutih proturatnih djela.
3. Godine 1989. djevojčica Vivian Cooper bila je sama u kući kad je njen rodni grad, Watsonville u Kaliforniji, pogodio potres magnitude 6.9 po Richteru. Susjedov pas, mladi labrador, uskočio je kroz prozor kuhinje Cooperovih te odvukao malenu pod nadstrešnicu, spasivši je od sigurne smrti. Naime, nekoliko sekundi kasnije, na mjesto na kojem je stajala Vivian srušio se strop!
4. Od trećeg stoljeća prije Krista, u Kini su održavane utakmice u igri loptom koja uvelike podsjeća na današnji nogomet. Bile su popraćene okladama, a često i fizičkim sukobima navijača dviju momčadi. Ovaj sport se zvao cuju, a osobitu popularnost stekao je za vladavine dinastije Han. Od Kineza su ga, pod nazivom kemari, preuzeli Japanci.
5. Hananuma Masakichi (1832. – 1895.), japanski umjetnik koji se specijalizirao za izradu skulptura zastrašujuće sličnih stvarnim ljudima, bio je potresen kad mu je liječnik dijagnosticirao tuberkulozu. Uvjeren da umire, želio je ostaviti dar voljenoj ženi. Upotrijebivši više od dvije tisuće cjepanica, izrezbario je vlastiti lik u prirdonoj veličini. Radi postizanja što veće sličnosti, iščupao je vlastite nokte, zube i kosu te ih zalijepio na kip. Čovjek se, međutim oporavio ali je, izgubivši spomenute dijelove tijela, izgubio i partnericu. Poživio je još puno desetjeće, a umro je u siromaštvu, zaboravljen od svih.
6. Zadnjih deset godina života, Mark Twain (1835. – 1910.) paralelno je radio na na tri rukopisa radnjom smještena u tri različita ambijenta, no s istim glavnim protagonistom – Sotonom! Prva verzija rukopisa, naslovljena “Tajanstveni stranac”, tiskana je 1916. godine, nakon autorove smrti. Više od pola stoljeća kasnije, na policama knjižara pojavila se duža i provokativnija verzija pod naslovom “Broj 44, tajanstveni stranac”. Nečastivi, koji se predstavlja kao “Broj 44, nova serija 864.962”, u posljednjem poglavlju se razračunava i s ljudima i s Bogom.
7. Škotski vojvoda Aleksandar od Hamiltona (1767. – 1852.), zaljubljenik u egiptologiju, potrošio je pravo bogatstvo na sarkofag iz perioda Ptolemejevića, u kojem je želio biti pokopan. Kad je preminuo, ožalošćena rodbina shvatila je da mu je skupocjeni lijes – prekratak! Nakon kraćeg vijećanja, pokojnikovu želju odlučili su ispuniti na pragmatičan način: odrezali su mu noge ispod koljena kako bi mogao stati u sarkofag.
Piše: Lucija Kapural
