Anegdote iz povijesti umjetnosti: Beznađe, ludilo i vrtlog nasilja

Muzeji su vaš drugi dom, a pred platnima starih majstora obuzima vas ushićenje praćeno laganom vrtoglavicom, poznato i kao Stendhalov sindrom? Biografije slavnih slikara i kipara imate “u malom prstu”, a o njihovim djelima mogli biste pričati satima? Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti o glasovitim umjetnicima i umjetninama!

Kugla, valjak i stožac

Francuski impresionistički slikar slikar Paul Cézanne (1839. – 1906.), majstor pejzaža, mrtvih priroda i portreta, smatrao je da se svi oblici iz stvarnosti mogu svesti na geometrijska tijela kugle, valjka i stošca. Vidljivo je to na njegovim najpoznatijim djelima, “Kupačicama”, “Dječaku u crvenom prsluku”, “Igračima karata”… Potonje platno (na slici!) dugo je držalo rekord najskuplje slike u povijesti: 2011. godine prodana je za vrtoglavih 250 milijuna dolara. Na privatnoj aukciju ju je kupila katarska kraljevska obitelj.


L’amour fou

Francuska kiparica Camille Claudel (1864. – 1943.) kao 19-godišnjakinja je postala učenica Augustea Rodina. Slavni kipar bio je fasciniran ljepotom i talentom gotovo četvrt stoljeća mlađe djevojke. Postali su ljubavnici, a ona mu je nerijetko pozirala za skulpture ali i pomagala u njihovoj izradi. U deset godina, koliko je burna veza potrajala, Rodin joj je nebrojeno puta obećavao da će ostaviti suprugu, ali bi svaki put pogazio riječ. Nakon spontanog pobačaja, Camille je pobjegla od njega te počela tonuti u živčano rastrojstvo. Patila je od manije proganjanja, tvrdila da joj bivši ljubavnik krade ideje i da je pokušava ubiti, a u napadajima bijesa uništila je veliki dio svojih radova.

Poetika beznađa

Duboke sjene, dramatično osvijetljeni tornjevi, osamljene skulpture, napuštena skladišta s nijemim krojačkim lutkama bez očiju i duše, sablasno prazne gradske ulice i trgovi koji kao da svjedoče o katastrofi koja se dogodila ili nagovještavaju onu koja vreba iza ugla tipični su motivi na platnima Giorgia de Chirica (1888. – 1978.), talijanskog slikara grčkog podrijetla. Kao nitko prije, kod gledatelja je pobuđivao osjećaje nelagode, beznađa, napuštenosti, zlokobne tišine pred oluju. Zanimljivo, jedan psihijatar izložio je tezu da Chiricov estetski izbor nije bio slobodan, već uvjetovan bolešću. Slikar je, naime, patio od migrena, pa bi se atmosfera iščekivanja katastrofe na njegovim platnima mogla protumačiti tzv. aurama, neurološkim simptomima koji prethode razornim glavoboljama.

Pijte u moje ime, ja sam svoje popio!

Otac kubizma Pablo Picasso (1881. – 1973.), tvorac remek-djela “Guernica”, “Žena koja plače”, “Obitelj harlekina” i “Gospođice iz Avignona”, umro je u devedeset drugoj godini života, dok su on i supruga zabavljali goste na večeri. “Pijte u moje ime, pijte za moje zdravlje, znate da ja više ne mogu piti”, posljednje su riječi jednog od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća. Četiri godine nakon Picassove smrti, njegova ljubavnica Marie-Thérèse se objesila, a supruga Jacqueline Roque ustrijelila se 1986. Premda se ne može sa sigurnošću utvrditi zašto su digle ruku na sebe, mnogi pretpostavljaju da bez obožavanog čovjeka jednostavno nisu htjele živjeti.

Potoci krvi

Artemisia Gentileschi (1593. – 1652.), prva proslavljena europska slikarica, svojevrsna je feministička ikona. Riječ je o prvoj ženi koja je primljena u prestižnu firentinsku umjetničku akademiju “Accademia delle Arti del Disegno” te prvoj koja je u dno slike stavljala vlastito ime. Traumatičan događaj iz rane mladosti – silovao ju je njen prvi učitelj slikanja – uvelike se odrazio na njene radove. Žene na njenim platnima su ljute zbog nepravde koju su im nanijeli muškarci te spremne na osvetu. To je osobito vidljivo na njezinu najpoznatijem platnu “Judita i Holoferno”. Ova biblijska priča mnogo je puta prikazivana u umjetnosti, no Juditino lice nikad ranije nije naslikano s tolikim izrazom gnjeva i gađenja. Dok ova odrubljuje glavu Holofernu, krv šiklja na sve strane, kao u modernom slasher hororu. Bio je to Artemisijin način da se još u sedamnaestom stoljeću obračuna s patrijarhatom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari