Zašto Billy Wilder nije režirao vesterne, u njegovo vrijeme iznimno popularan žanr? Kako je Crvenkapica završavala u izvornoj verziji? Gdje se već desetljećima održava natjecanje u laganju? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U kolovozu 2003. godine, deseci lokalnih stanovnika obavijestili su policiju i medije o misterioznom ukazanju dupina u floridskom jezeru Gasparilla. Jezero je, naime, u potpunostu okruženo kopnom i nema pristupa Meksičkom zaljevu! Krupni sisavac nikada nije pronađen, a plauzibilno objašnjenje za brojna viđenja nije ponuđeno.
2. Stanoviti Tommy Johns, nezaposleni alkoholičar, bio je jedan od najčešćih “gostiju” zatvora u Brisbaneu. U razdoblju od 1957. do 1982. godine, iza tamošnjih rešetaka je završio više od – dvije tisuće puta! U većini slučajeva radilo se o izazivanju nereda u pijanom stanju.
3. Čuveni Billy Wilder (1906. – 2002.), autor klasika “Bulevar sumraka”, “Sabrina”, “Ljubav popodne”, “Apartman”, “Slatka Irma” i “Svjedok optužbe”, čitav život je izbjegavao režirati vesterne. Razlog je bio prozaičan – panično se bojao konja!
4. Sjevernoameričli Indijanci u prošlosti su koristili naftu kao lijek, a njome su oblagali i kanue kako bi ih učinili vodootpornima. U tijeku Američkog rata za neovisnost (1775. – 1783.), naučili su Washingtonove trupe kako upotrijebiti tu crnu smjesu za liječenje ozeblina.
5. Stari Babilonci svakodnevno su konzumirali pivo, a koristili su ga i u pripremanju lijekova. Božice Siris i Nikamasi smatrali su zaštitnicama ovoga zlaćanog nektara, pa su određene količine napitka bile rezervirane za ceremonije u hramovima.
6. “Crvenkapica”, bajka o požrtvovnoj djevojčici i zločestom vuku, u europskom je folkloru nastala u sedamnaestom stoljeću, a najpoznatija je u inačici braće Grimm. Prije nego što su je ovi popularizirali i preinačili, priča je završavala tragično: naslovna junakinja skončala je u raljama zločestog vuka – zajedno sa svojom bakom! Trebalo ju je iščitavati metaforički – služila je, naime, kao upozorenje djevojkama na podlost muškaraca i visoku cijenu naivnosti.
7. U engleskom selu Santon Bridge svakog se studenog održava jedno od najosebujnijih natjecanja na svijetu – ono u laganju! Svaki sudionik ima pet minuta na raspolaganju kako bi ispričao što uvjerljiviju i što maštovitiju laž, a političarima i odvjetnicima, pripadnicima profesija koje zahtijevaju učestalo iznošenje neistina, zabranjeno se natjecati – smatra se da imaju previše iskustva! Jedan od najtrofejnijih sudionika jest anglikanski biskup: kršeći osmu Božju zapovijed, trijumfirao je pet puta. Natjecanje se održava u lokalnoj krčmi Bridge Inn, u spomen na nekadašnjeg vlasnika Willa Ritsona (1808. – 1890.), koga su smatrali jednim od najvećih lažljivaca u čitavoj Engleskoj. Jedna od njegovih laži bila je da su mu repe toliko urodile da je od svake od njih napravio po jednu štalu za krave!
Piše: Lucija Kapural
