Prije više od pet stotina godina, vijetnamski mislilac Nguyen Trai zaljev Ha Long je opisao kao “čudo od kamena na nebesima”. Mudrac nije pretjerivao: gotovo dvije tisuće vapnenačkih otočića, razbacanih po zaljevu Tonkin u vijetnamskoj pokrajini Quảng Ninh, kao da lebde u čudesnom plavetnilu vode koja se stapa s nebom. “Zaljev silazećeg zmaja”, kako se ovo mjesto može prevesti s vijetnamskog jezika, doima se poput oživljene razglednice.
Evolucija ovog krajolika, tvrde stručnjaci, trajala je punih dvadeset milijuna godina, uslijed djelovanja tropske vlažne klime. Geomorfološke tvorevine uključuju skupine kupastih vrhova (fengcong) i izolirane “tornjeve” (fenglin), oblikovane djelovanjem mora. Mnogi otočići su “šuplji” pa je njihovo podzemlje bogato raskošnim špiljama, a na onima većim nalaze se nestvarno prozirna jezera. Priroda je iznimno očuvana, velikim dijelom zbog toga što na otocima nalazi tek nekoliko ribarskih sela.
Iskopavanja su potvrdila ljudsko prisustvo u ovom divljem krajoliku još od neolitika – ondje su se izmijenjivale kulture Soi Nhụ, Cái Bèo i Hạ Long. Humak Bài Thơ, najpoznatiji arheološki lokalitet na području, svjedoči o nevjerojatnom materijalnom i kulturnom bogatstvu tih kultura. Godine 1994. slikoviti zaljev je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.
Piše: Lucija Kapural
