ZAGONETNO: Zašto su u drevnoj piramidi pronađene velike količine žive?

Fotografija: Uncovered History

Ruševine veličanstvenih hramova, građevina posvećenih kultu lokalnih božanstava, spektakularan su “ulov” za arheologe. Mjesta okupljanja zajednice, obavljanja obreda te, u određenim slučajevima, prinošenja žrtava zorno svjedoče o vjerskim predodžbama i običajima u davno minulim vremenima. Ako ste uživali u Spielbergovom hit-filmu “Indiana Jones i ukleti hram”, uvjereni smo da ćete rado poći s nama na putovanje u daleku prošlost, među ostatke drevnih hramova: premda nijeme, ove ruševine kao dan nam na uho šapću svoje uzbudljive, nerijetko zagonetne priče…

Potopljeni grad

Drevni egipatski grad Heracleion, nekoć živahna trgovačka luka, sada se nalazi četrdeset pet metara ispod površine Sredozemnog mora. Potopljeni grad pronađen je još prije dva desetljeća, no ronioci su prije dvije godine otkrili nešto uistinu fascinantno – ostatke potopljenog hrama. Arheolog Franck Goddion, voditelj projekta, smatra da je njegov tim našao kamene stupove glavna gradskog hrama Amuna Garpa. Vjeruje se da je Heracleion sagrađen u osmom stoljeću prije Krista, na obali rijeke Nil, a ime je dobio po polubogu Heraklu, koji ga je prema legendi jednom posjetio. Uzrok potonuća grada, neslužbeno poznatog pod nadimkom “egipatska Atlantida”, nije poznat. Znanstvenici spekukliraju kako se to dogodilo zbog porasta razine mora, seizmičkih aktivnosti i rušenja gradskih temelja, što je dovelo do toga da, prije više od tisuću godina godina, cijeli grad sklizne u podmorje Sredozemlja.

Svetište boga Sunca

Ostia, gradić na ušću Tibera u središnjoj Italiji, poprište je nedavna senzacionalnog arheološkog otkrića. “Hram šarenog mramora”, kako su istraživači zbog podna mozaika od šarenog mramora prozvali ruševine velebne građevine stare 1.600 godina, nekoć je bio svetište boga Mitre. Za neupućene, mitraizam je bio antički misterijski kult utemeljen na štovanju staroga indoiranskog božanstva Mitre, a u Rimsko Carstvo je prodro u prvom stoljeću, sa zarobljenim vojnicima s Istoka. Nepobjedivog boga ratnika i lovaca, često poistovjećivanog s Apolonom i Helijem, odnosno sa svjetlom i suncem, štovali su mnogi rimski carevi, a neki – poput Aureliajna i Julija Apostate – mitraizam su čak proglasili državnom religijom. U središnjoj prostoriji hrama, kojom dominira šareni mramorni pod čudesne ljepote, znanstvenici su pronašli neku vrstu ritualnog zdenca, klupu namijenjenu žrtvovanju te mnogo vrijednih artefakata, poput slikarija koje prikazuju Mitru u lovu ali i natpisa koji pokazuje da se, osim toga perzijskog božanstva, ovdje štovao Kron, grčki bog žetve i vremena. U svoje vrijeme, hram je bio poprište brojnih rituala, koji su uključivali raskošne bankete, inicijacijske ceremonije te žrtvovanje životinja. Ostaci psihotorpnih biljnih mješavina, koje su stručnjaci pronašli, sugeriraju da su sudionici ovih rituala bili u izmijenjenom stanju svijesti odnosno, svakodnevnim jezikom, drogirani.


Hram pernate zmije

Teotihuacán (“Rodno mjesto bogova”) bio je najveće gradsko središte tijekom klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike. Na vrhuncu svoje moći, u sedmom stoljeću, prostirao se na četrdeset kvadratnih kilometara, s populacijom od oko 200.000 stanovnika. Ovaj lokalitet, smješten pedesetak kilometara od Mexico Cityja, široj je javnosti u prvom redu poznat po piramidama, napose slavnom “Hramu pernate zmije” (na slici!). Više od petnaest godina nakon što je pronađen, tunel ispod ovoga impresivnog zdanja ne prestaje otkrivati nove tajne. Jedna od zagonetki koje su dugo mučile znanstvenike jest otkriće velike količine žive u ovom podzemnom carstvu. Zašto je drevna piramida bila ispunjena ovim tekućim metalom? Prema novoj teoriji, živa se upotrebljavala u ritualne svrhe, po svoj prilici kao simbol rijeke koja vodi ka podzemnom svijetu. Tijekom prijašnjih istraživanja, u podzemnom tunelu piramide pronađeno je na desetke tisuća artefakata, uključujući nakit, kamene skulpture i vrhove strijela. Zanimljivo, ondje do sada nije pronađena niti jedna grobnica vladara, što predstavlja još jednu veliku zagonetku – arheolozi još pokušavaju odgonetnuti koji oblik vladavine je bio zastupljen u gradu.

Dom gromovnika Thora

Na zapadu Norveške, u slikovitu obalnom selu Ose, arheolozi su nedavno otkopali 1.200 godina stare ostatke poganskog hrama. Bio je, tvrde stručnjaci, posvećen drevnim nordijskim božanstvima, preciznije, vrhovnom gromovniku Thoru, bogu oluje, smrti i rata Odinu te božici plodnosti Freyi. Impresivno drveno zdanje, od kojeg su očuvani samo temelji, bilo je dugačko četrnaest, široko osam, a visoko čak dvanaest metara. Korišteno je kao mjesto bogoslužja prije nego što je kršćanstvo postalo dominantna religija u zemlji, a znanstvenici pretpostavljaju da su ondje, u vrijeme ljetnog i zimskog solsticija, prinošene životinjske žrtve. Voditelj istraživanja Søren Diinhoff, arheolog sa Sveučilišnog muzeja u Bergenu, s ponosom ističe da je riječ o prvome hramu posvećenom drevnim nordijskim božanstvima koji je ikad pronađen u Norveškoj. “Ostaci takvih građevina, tzv. ‘Božjih kuća’, ranije su pronalaženi u Švedskoj i Danskoj, a sada znamo da su postojale i u Norveškoj. Bile su puno veće i kompleksnije od uobičajenih mjesta štovanja, neke vrste neuglednih barakica, pa pretpostavljamo da su ih pohodili pripadnici viših društvenih slojeva. Ovdje ste došli kako biste prinijeli žrtvu određenom božanstvu, ali i bili viđeni”, objašnjava Diinhoff.  Stara norveška božanstva uzmaknula su pred onima kršćanskim u jedanaestom stoljeću. Mnoge od ‘Božjih kuća’ tada su spaljene ili sravnjene sa zemljom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari