“Nevidljivi čovjek”, film koji je nastao prošle godine, naoko je tipičan horor. No, što ako vam kažemo da je priča o čovjeku koji je našao način da “nestane” i nekažnjeno ubije utemeljen na stvarnom slučaju, onome Cindy James?
Tko je bila Cindy? I zašto danas govorimo o njoj?
Radilo se o medicinskoj sestri iz Vancouvera, poznatoj po blagoj naravi i toplom osmijehu. Kad se udala za uglednog psihijatra, vjerovala je da su se svi njeni snovi ostvarili. Brak, međutim, nije bio dugoga vijeka, a presudilo mu je neslaganje karaktera. Četiri mjeseca nakon razvoda, život Cindy James pretvorio se u noćnu moru.
Sve je počelo laganim zastrašivanjem. U gluho doba noći, nepoznat netko nazivao je sirotu ženu te glasno disao s druge strane slušalice. S vremenom, pozivatelj joj je počeo prijetiti, nazivati je pogrdnim imenima… Događalo se to iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Uz svakodnevne pozive, počeo je ostavljati pisma u poštanskom sandučiću – pisma kakva niti jedna žena ne bi htjela dobiti. Radilo se o nasilnim kolažima, punim prizora davljenja, probadanja, utapanja… Ionako psihički duboko potresena, Cindy je doživjela nervni slom kad je u dvorištu pronašla mačku obješenu o drvo.
Ono što je neobično u ovoj priči jest činjenica da uhodu, koji se očito svakodnevno motao oko kuće svoje žrtve, nitko od susjeda nije vidio. Cindy je bila uvjerena da je za njeno sustavno maltretiranje odgovoran bivši suprug – ta tko bi se znao bolje poigrati ljudskom psihom od jednog psihijatra? Za to, međutim, nije imala nikakvih dokaza. Policija se odbijala uključiti u slučaj sve dok progonitelj nije provalio u Cindyinu garažu i pokušao je zadaviti s leđa. Vjerojatno bi i uspio u svome podmuklom naumu da ga nije prekinula prijateljica nesretne žene, koja je navratila u nenadani posjet. No, ni ona ni žrtva nisu mogle identificirati napadača. Detektivi nisu imali otkuda krenutu a, da stvar bude gora, dio njih Cindy je smatrao labilnom ženom kojoj se priviđaju stvari.
Prestravljena, iscrpljena i posve sama, odlučila se preseliti. O tome je obavijestila samo roditelje, bojeći se da bi netko mogao informaciju prenijeti njenom progonitelju. Na novoj adresi, iskusila je nekoliko blaženih tjedana mira, a onda je sve počelo ispočetka: pisma, prijeteći pozivi, životinjska trupla u dvorištu, a potom i podmetnuti požar. Policija ni ovaj put ništa nije napravila. Kako se morala osjećati žena koja je punih trinaest godina trpjela psihički teror a da joj gotovo nitko nije vjerovao, ne usudimo se ni pomišljati. Nažalost, nije stalo na tome.
Dana 8. lipnja 1989. godine, tijelo 44-godišnje Cindy James pronađeno je u šumarku pokraj autoputa. Da je bila ubijena, mogao je zaključiti i amater – žrtva je ležala potrbuške, s rukama vezanim na leđima, a na vratu su bili vidljivi tragovi davljenja. Ma koliko to zvučalo nevjerojatno, policija je, u želji da zataška vlastite višegodišnje propuste, njenu smrt proglasila – samoubojstvom! Kada je priča objavljena u medijima, javnost je bila zgrožena. Ljudi su zahtijevali pravdu za Cindy, no ova je nikada nije dobila. Njen ubojica zauvijek je ostao nevidljivi čovjek.
Piše: Anđela Bradvica Jurišić
