Pustinjski plato južnog Perua krije jednu od najuzbudljiviji arheoloških zagonetki. Posljednjih šezdesetak godina, istraživači ondje pronalaze geoglife koji izgledaju poput naivnih dječjih crteža – preciznije, crteža kakve bi stvorilo gorostasno dijete nekoliko kilometara dugačkom pisaljkom!
Riječ je, dakako, o slavnim Nazca linijama, crtežima na tlu koje je, između 100. i 750. godine, stvorila istoimena pretkolumbovska indijanska kultura. Dok je najmanje crtarije ovog tipa, dugačke samo nekioliko metara, moguće zamijetiti golim okom, one koje se prostiru na desetak kilometara i više u punini se mogu vidjeti jedino iz zraka.
Od 1994. godine, Nazca linije – koje najčešće prikazuju životinjska i ljudska obličja te fantastične figure – nalaze se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine, a čak ni nakon pomnih analiza nije nedvojbeno utvrđeno čemu su služile.
Objašnjenja variraju od likovnog izražavanja, preko crteža za prizivanje kiše, do poligona za slijetanje izvanzemaljskih brodova, a teorija koju prihvaća najveći broj znanstvenika jest ona da su služile za orijentaciju.
Zanimljivo, geoglif koji je na tom području otkriven pretprošle godine prethodi Nazca kulturi: crtež gigantske mačke nastao je između 200. i 100. godine prije Krista. Radnici koji su na njega nabasali isprva nisu imali pojma da se radi o crtežu, budući da je erozija tla gotovo u potpunosti izbrisala njegove konture. Tek nakon trotjedna napornog posla, arheolozi su ga uspjeli rekonstruirati.
“Same linije su debele između trideset i četrdeset centimetara, a ‘maca’ koju tvore dugačka je trideset devet metara”, ispričao je voditelj istraživanja Johny Isla, arheolog zaposlen u peruanskom Ministarstvu kulture koji se već godinama bavi konzervacijom Nazca linija. “Po samom stilu geoglifa, bilo nam je jasno da je stariji od ostalih pronađenih u okolici. Životinja je, naime, prikazana iz profila, s glavom okrenutom prema gledatelju, što nije tradicija Nazca već jedne starije kulture, poznate pod nazivom Paracas. Crtarije tog tipa više smo puta nalazili na njihovoj keramici, a najstariji primjerci datiraju iz šestog stoljeća prije Krista”.
Piše: Lucija Kapural
