Zagonetne balansirajuće stijene: Igračke drevnih divova ili plod ledenjačke djelatnosti?

Fotografija: YouTube screenshot

Na jugoistoku Finske, u gustoj šumi okruga Ruokolahti, smjestila se uistinu neobična geološka formacija. Lokalni živalj naziva je Kummakivi, što u prijevodu znači “čudna stijena”. Zapravo se radi o dvije stijene – na onoj manjoj, konveksnoj, počiva “mrcina” dugačaka gotovo sedam metara, koja kao da jedva balansira na svome nesigurnom uporištu. Prizor se doima prijetećim: onome tko se približi ovome osebujnom kamenom “sendviču” čini se kao da bi ga gornja stijena mogla zdrobiti, poput kakva nevažnog kukca. To se, međutim, još nikada nije dogodilo. Ma koliku silu da primijenite na stijenu, ova se neće pomaknuti niti za milimetar.

Drevni stanovnici ovoga pustog kraja, prestrašeni a možda i fascinirani usnulim kamenim kolosom, pokušali su pronaći objašnjenje za njegov nastanak. Pogađate, riječ je o nadnaravnom objašnjenju. Zasluge za njegovo stvaranje pripisali su divovima zvanim hiidet, orijašima toliko snažnim da su mogli lomiti najdeblja stabla poput čačkalica ili pak kotrljati stijene kao da se radi o pikulama. Vjerovali su da stijene čuvaju ulaz u njihove nastambe, te da za smrtnika imaju poruku: “Ne približavaj se!”.

Znanstveno objašnjenje znatno je prozaičnije. Geolozi smatraju da su, tijekom zadnjega ledenog doba, gigantsku stijenu ondje donjeli ledenjaci. Kad su se, prije otprilike osam tisuća tisuća godina, povukli prema sjeveru, ova stijena ostala je na današnjem položaju. Godine 1962., dobila je zaštićeni status.

Vjerovali ili ne, Kummakivi nije jedina ovakva stijena. Šezdesetak kilometara od Chennaija, lučkoga grada u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, ugnijezdilo se pitoreskno naselje Mahabalipuram. Osim po hinduističkim hramovima s raskošnim reljefima, ovo mjesto poznato je po još jednoj znamenitosti – stijeni koja naizgled prkosi svim zakonima fizike. Poznata je kao “Vaan Irai Kal”, što u prijevodu s tamilskog jezika znači “stijena nebeskog boga”, a neki je nazivaju i “Krišninom loptom od maslaca”. Prema hinduskoj mitologiji, Krišna je obožavao maslac i često ga je krišom uzimao iz majčinih zaliha, pa je prije pola stoljeća neki lokalni vodič smislio ovo ime za stijenu, referirajući se na tu priču.

Pet metara dugačka i dvjestotonjak tona teška, stijena počiva pod kutom od četrdeset stupnjeva na neveliku, kliznom području brda. Prema drevnom mitu, kralj Narasimhavarman obećao je bogatu nagradu onome tko uspije pomaknuti stijenu, no nitko se nije pokazao dostojnim tog zadatka. Pokušali su je pomaknuti i brojni ljudi od krvi i mesa. Godine 1908., guverner Madrasa odlučio je da se stijena ukloni, vjerujući kako ova predstavlja opasnost za stanovnike. Pokrenuta je velika akcija, no unatoč činjenici da je u njoj sudjelovalo sedam slonova, stijena je ostala ondje gdje i danas ponosno stoji.


U Americi, domovini pragmatične misli, ovakve stijene korištene su kao neka vrsta prirodnog seizmoskopa. Premda ne govore o tome kad su se potresi dogodili u prošlosti, pokazatelj su da regija nije pretrpjela potres dovoljno jak da ih sruši. Podaci o količini sile potrebne za pomicanje ovih stijena mogu pružiti pojedinosti o veličini potresa kroz prošlost te ponavljanju i intervalima velikih potresa u tom području, što je od vitalnog značaja za analize seizmičke opasnosti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari