Kako nisu imali izdržljive strukture koje su se mogle fosilizirati, poput kostiju ili ljuštura, o ranim oblicima života na Zemlji znamo vrlo malo. Pretpostavlja se da su preci današnjih bakterija bili primitivni jednostanični organizmi koji su, međutim, bili sposobni obavljati osnovne aktivnosti pripisane živim bićima – hraniti se i razmnožavati.
Tzv. arheobakterije su same mogle proizvoditi hranjive tvari iz onoga što su upijale iz okoline. Uvjeti na prvobitnoj Zemlji – vulkanske erupcije, visoke temperature, nedostatak kisika – za današnje bi organizme bili pogubni, no za arheobakterije su bili prava oaza.
Prije tri milijarde godina, pojavile su se cijanobakterije, prvi fotosintetski organizmi: uz pomoć sunčeve svjetlosti, ove modrozelene bakterije počele su koristiti ugljikov dioksid i vodu kako bi napravile šećer i prehranile se. Kao otpadni proizvod u tom procesu, nastao je kisik. U vrijeme kad su tek nastale, kisika je još uvijek bilo malo, no budući da su bile dominantan oblik života gotovo dvije milijarde godina, ovaj plin se postepeno sve više nakupljao. U jednom trenutku njegova se koncentracija povećala do razine koja je postala otrovna za anaerobne organizme, uslijed čega dolazi do njihova izumiranja. Drugi, prilagodljiviji organizmi, povukli su se na mjesta gdje kisika nije bilo, primjerice, dublje u mulj.
Razvoj cijanobakterija bio je od presudne važnosti za daljnju evoluciju života kakav danas poznajemo. Atmosfera bogata kisikom bila je, naime, jedan od preduvjeta za nastanak kompleksnije eukariotske stanice, a time i višestaničnih organizama. Organizmi slični cijanobakterijama ostali su sačuvani u obliku vapnenačkih taložina. Riječ je o stromatolitima, najstarijim fosilima na zemlji.
Dublje razumijevanje početaka života na našem planetu omogućilo je otkriće zagonetne faune iz Ediacare. Riječ je o lokalitetu u južnoj Australiji, gdje je 1946. godine pronađeno nalazište fosila iz proterozoika. Bili su to ostaci organizama mekanog tijela bez skeleta, predaka mješinaca, kolutićavaca, člankonožaca i bodljikaša. Neki od njih bili su po svemu životinje; drugi su pak bili neobična stvorenja bez probavnog sustava i organa za kretanje.
Među najneobičnije predstavnike faune iz Ediacare ubraja se Parvancorina, koja je imala štit na lubanji, pet pari stražnjih i dvadeset pari prednjih nogu, Spiriggina, napola trilobit a napola kolutićavac te Dickinsonia, koja je imala plosnato tijelo dugo do jedan metar, sa žilicama nalik na one u lista.
Znanstvenici su dugo spekulirali je li potonja, koje je živjela prije više od 500 milijuna godina, uopće životinja, a da je tome tako, potvrdilo je otkriće kolesterola u organizmu jednoga sjajno očuvanog primjerka. Sveti gral paleontologije, kako su ga stručnjaci prozvali, po svoj je prilici bio prvo veliko višestanično biće koje je nastanjivalo naš planet.
Dok neki znanstvenici smatraju kako fauna iz Ediacare krije tajnu prvoga velikog izumiranja u povijesti života, koje je možda izazvala pojava aktivnih predatora, drugi smatraju da su njeni pripadnici u kambriju evoluirali prema složenijim oblicima.
Piše: Lucija Kapural
