Davne 1899. godine, čuveni arheolog Max Uhle započeo je s iskapanjima na obalnom dijelu Perua. Kolege su ga, više ili manje otvoreno, ismijavali: bili su uvjereni da ondje, u pustoši koja se doimala krajnje nepogodnom za život, neće pronaći ništa dragocjenije od kakve stare kosti. Tvrdoglav poput mazge, Nijemac je sa svojim timom iz dana u dan nastavljao s radovima, sve dok pod njihovim lopatama nisu uskrsnuli veličanstveni kompleksi građevina. Ponosni znanstvenik javnosti je predstavio dokaze o postojanju ranije nepoznate civilizacije – tajanstvenog naroda Moche.
Ova pretkolumbovska indijanska kultura nazvana je po lokalnom toponimu, rijeci Moche, a kasnija iskapanja pokazala su da je bila tehnološki iznimno napredna. Moche Indijanci su, naime, uspjeli podići impresivne stepeničaste piramide, poput čuvenog Hrama Sunca, te ukrotiti planinske brzace kompleksnim sustavom kanala. Osim toga, izrađivali su umjetničke predmete nevjerojatne ljepote, nerijetko od skupocjenih materijala poput zlata, sedefa i tirkiza, a njihove posude i freske s eksplicitnim erotskim scenama nadaleko su poznate. Ovim područjem suvereno su vladali od prvoga do osmog stoljeća, a njihov nestanak i danas je obavijen velom tajne. Iščezli su mnogo prije dolaska Europljana, a neki stručnjaci spekuliraju da su im presudile učestale poplave u toj regiji.
Upravo s poplavama povezana je i mračna strana ove blistave civilizacije: prinošenje ljudskih žrtava. Pretpostavlja se da su iste na drevne odre polagane kako bi se krvožedna božanstva umilostivila te poštedjela narod od elementarnih nepogoda. Živote su im oduzimali visoki svećenici: nakon što bi im prerezali vratove, njihovu krv prikupljali su u zlatne kaleže, koji su po svoj prilici simbolizirali Sunce.
Piše: Lucija Kapural
