Pored Maja, Azteka i Inka, postojala je još jedna moćna indijanska civilizacija Amerike – Anasazi. Za razliku od prve tri, njeni pripadnici nastanili su se u Sjevernoj Americi. Donosimo pregršt zanimljivosti o ovome osebunjom narodu, precima Pueblo Indijanaca, koji po mnogim svojim obilježjima i danas predstavlja zagonetnku za znanstvenike!
1. Ime Anasazi potječe iz jezika Navajo Indijanaca, a znači “drevni ljudi” ili “drevni neprijatelji”. Ova pretkolumbovska civilizacija razvila se oko 550. godine, na prostoru nacionalnog parka Mesa Verde u današnjem Coloradu. S vremenom, osvojili su i područja današnjega Novoh Meksika, Arizone i Utaha.
2. Ovaj narod tehnološki je bio neobjašnjivo napredan. Razgranata i kompleksna mreža putova, u dužini od nekoliko tisuća kilometara, možda je njihov najimpresivniji doseg. Anasazi su ih gradili i na najnepristupačnijim terenima – prolaze, primjerice, kroz pustinje, uklesani su u klisure, penju se preko planinskih platoa i prijevoja… U pravilu, izdubljeni su do kamene podloge tla te široki otprilike trideset stopa. Glavnina do danas istraženih putova križa se u Pueblu Altu, nekadašnjem trgovačkom središtu. Kako je ovakav arhitektonski poduhvat realizirao narod koji nije imao vozila niti sofisticiranih strojeva, jedna je od zagonetki koje nikad nisu riješene.
3. Sljedeća zagonetka vezana za Anasaze tiče se lokacije koju su odabrali za život. Zašto su se, pobogu, nastanili upravo na surovu polupustinjskom jugozapadu Sjeverne Amerike, na suhoj, užarenim suncem spaljenoj zemlji? Odgovora na ovo pitanje zasad nema, kao ni na ono odakle su uopće došli. Sve što se zna jest da su u novu postojbinu stigli su kao već organizirana lovačka plemena koja su imala osnovna znanja o uzgoju kukuruza i tikve.
4. Ova skupini plemena odlikovala se velikom raznolikošću stambenih zgrada od zemunica do nastamba na stijenama i pueblosa (kompleksa od ćerpiča, odnosno nepečene opeke sušene na suncu, svaki s više od dvije stotine prostorija). Gradili su ih brzo, s velikom vještinom i prema precizno izrađenim planovima. Zanimljivo je da su neke od njihovih nastambi smještene na toliko nepristupačnim mjestima da se do njih moglo doći samo – pomoću užeta!
5. Arheološki nalazi svjedoče o visokoj tehničkoj razini obrtničkih proizvoda. U kulturi Anasaza cvala je, primjerice, polikromna keramika, a bili su na glasu i po tkanju i pletenju te izradi nakita od tirkiza i školjaka. Poznato je i da su vrlo dobro poznavali astronomiju.
6. Na njenom vrhuncu, između 1100. i 1300. godine, ovu kulturu karakteriziralo je intenzivno poljodjelstvo. Za njegov napredak najzaslužniji je nevjerojatno sofisticiran sustav kanala za navodnjavanje – metode preusmjeravanja vodenih tokova, koje su razvili, napredne su i za današnje doba! Višestoljetnim radom generacija, podigli su tisućama kilometara dugu mrežu plitkih kanala, preko kojih su brdske kišne bujice usmjeravali u umjetna jezera ili izravno na polja. Na kanalima je postavljen sustav pokretnih brana, na kojima se nakupljala plodna erodirana zemlja. Bez kola, teglećih životinja i metalnog oruđa, iskopali su te na leđima prenijeli desetke tisuća tona zemlje i kamenja na nasipe. Sustav navodnjavanja omogućio im je da, usred kamene pustinje, ostvare čak dvije žetve godišnje, ne oviseći o divljim gorskim rijekama.
7. Bili su napredni i po pitanju društvenog uređenja. Socijalne razlike bile su minimalne: svi su živjeli u sličnim stanovima, nosili sličnu odjeću i jeli sličnu hranu. Društveni i vjerski položaj stjecao se na osnovi sposobnosti, kao nagrada za unapređivanje zajednice, što je uistinu jedinstven slučaj u starome svijetu.
8. Anasazi su živjeli u matrijarhatu: žene su bile te koje su posjedovale i nasljeđivale materijalna dobra. Nakon ženidbe, muškarac je morao napustiti majčinu kuću te se preseliti kod žene. Nadalje, djeca su dobivala majčino obiteljsko ime. To, međutim, ne znači da su muškarci bili drugotni. Imali su prevlast u vjerskim poslovima: primjerice, u tzv. kive, tajanstvene podzemne prostorije u kojima su održavani rituali, pripadnice ljepšeg spola nisu smjele ući.
9. Unatoč tehniloškim i kulturološkim dosezima, ovi ljudi prilično su teško živjeli. Arheološki nalazi pokazali su da je čak trećina djece umirala prije pete godine, a prosječan životni vijek iznosio je tek četrdeset godina. Objašnjenje ove pojave najvjerojatnije leži u teškom i iscrpljujućem radu. Žene su provodile dane za mlinskim kamenom, mrveći kukuruz, obrađujući vrtove i izrađujući keramiku nevjerojatne ljepote, dok su zdravlje muškaraca narušavali teški građevinski i poljodjelski radovi. Ni stambeni uvjeti nisu bili zalog dugovječnosti: zbog života u spiljskim pueblima, gotovo svi starci bolovali su od reume!
10. Možda najveći misterij vezan za Anasaze odnosi se na njihov iznenadan nestanak oko 1300. godine. Prema najpopularnijoj teoriji, svoje domove su napustili zbog klimatskih promjena, u prvom redu suše koja im je nemilosrdno uništila usjeve. Nakon seobe, izmiješali su se s okolnim narodima te se njihov identitet postupno izgubio.
Piše: Lucija Kapural
