Arheologija funkcionira poput svojevrsnog vremeplova: omogućuje nam uvid u kulturu, običaje, vjerovanja i svakodnevni život davno minulih civilizacija. Otkrića ove znanosti ponekad su, međutim, toliko neobična da oko njihova značenja ne postoje slaganja ni među najvećim stručnjacima. Evo nekoliko primjera!
Zlatne spirale sa Sjællanda
Na danskom otoku Sjællandu, arheolozi su prije dvije godine pronašli oko dvije tisuće tajanstvenih zlatnih spirala. Promjera oko tri centimetra te izrađeni od niti čistog zlata, datiraju iz desetog stoljeća prije Krista, a znanstvenici se spore oko njihove namjene. Većina stručnjaka pretpostavlja da su bile dio ritualne odjeće kulture koja je štovala sunce. Naime, štovanje sunca jedno je od najrasprostranjenijih vjerovanja u brončanom dobu, a zlato, zbog njegove trajnosti i sjaja, smatralo se magično povezanim s tim nebeskim tijelom.
Žute kugle u podzemnom tunelu
U podzemnom tunelu hrama Pernate zmije, jedne od najvažnijih građevina pretkolumbijskog grada Teotihuacana, arheolozi su pronašli nešto uistinu zbunjujuće: stotinjak kugli jarko žute boje. Misteriozni predmeti imaju glinenu jezgru, dok im površinu čini jarozit, žuti materijal koji nastaje oksidacijom metalne rude pirita. Čemu su služile, arheolozi mogu samo nagađati, a radna hipoteza jest da su bile upotrebljavane u ritualne svrhe. Inače, ruševine Teotihuacana, uvrštene u svjetsku kulturnu baštinu, predstavljaju jedno od najvećih urbanih središta drevnog svijeta. U Gradu piramida živjelo je više od 100.000 stanovnika, a napušten je iz nepoznatih razloga, stoljećima prije dolaska Azteka.
Kozmička košara
Na reljefima Sumerana, u ruševinama u Turskoj, na kipovima američkih Olmeka, na crtežima novozelandskih Maora, ukratko, u svim većim civilizacijama pojavljuje se misteriozan simbol, a do danas nije potpuno jasno što predstavlja. Najčešće prikazuje zaobljeni luk na gornjem dijelu te četvrtasto dno, s različitim detaljima i uzorcima, a uvelike podsjeća na košaru. Ponekad su ovi simboli prikazani samostalno, a ponekad ih u ruci drži božanstvo, čovjek ili mitološko biće. Prema jednoj teoriji, riječ je o svojevrsnoj kozmičkoj košari: polukrug, koji podsjeća na njenu ručku, predstavlja nebesa, a kvadrat zemlju. Zajedno, ta dva elementa simboliziraju ukupnost svega što postoji. Naime, u drevnim kulturama kružnice su simbolizirale ono duhovno, dok je kvadrat povezivan s konceptom zemaljskog, materijalnog. Jedan od najstarijih prikaza ovog motiva, pronađen na ruševinama hrama Göbekli Tepe u Turskoj, datira iz dvanaestog stoljeća prije Krista.
Polje ćupova
Masivne kamene strukture, otkrivene u Laosu početkom prošle godine, na prvi pogled se doimaju poput velikih tegli za cvijeće. Njihova je namjena, međutim, bila znatno zlokobnija: u njima su se, iz razloga koji nisu rasvijetljeni, skladištili leševi. Teški preko deset tona, ovi ručno napravljeni ćupovi razbacani su po grobnom zemljištu, a analiza je pokazala da su stari dvije i pol tisuće godina. Misteriozne kamene gromade u Laosu su nalažene i ranijih godina, a njihov najpoznatiji lokalitet je tzv. “Polje ćupova” u provinciji Xiangkhouang. U njima su se također nalazili ljudski kosturi, a tko ih je podigao i zašto zasad je nepoznanica.
Ruka iz Prêlesa
Jeste li ikad čuli za “ruku iz Prêlesa”? Ovaj neobičan artefakt, star tri i pol tisuće godina, nazvan je po općini u švicarskoj prijestolnici Bernu, u kojoj je prije dvije godine pronađen, a do danas je ostao golema arheološka zagonetka. Riječ je o replici ljudske ruke, izrađenoj od bronce, a budući da ovakav predmet nikad ranije nije pronađen na području Europe, znanstvenici ne mogu sa sigurnošću ustvrditi za što se koristila niti kome je pripadala. Misterij je time veći ako znamo da je bila zakopana u grobu u blizini jezera Biel, zajedno sa zlatnom narukvicom, brončanim bodežom te ostacima kostura muškarca. Je li bila dio neke skulpture? Možda se pak radi o ukrasu na vrhu štapa? Kad bi se otkrio identitet čovjeka čiji su ostaci pronađeni u grobu, možda bi se moglo saznati i čemu je služila. Pokojnik je, čini se, bio važna osoba, a ruka bi mogla biti dokaz njegove pripadnosti društvenoj eliti.
Piše: Lucija Kapural
