Tijekom građevinskih radova u okolici Vinjeøre, slikovitog sela u središnjoj Norveškoj, slučajno su otkrivena tri drevna grobna humka. Radiokarbonska analiza pokazala je da su tijela pokopana u njima stara otprilike 1.100 godina.
“Tri osobe – žena i dva muškarca – po svoj prilici su bile rodbinski povezane, u protivnom ne bi bile pokopane tako blizu jedne drugima”, objašnjava voditelj istraživanja Raymond Sauvage, arheolog s Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije.
Žena je u raku položena s golemim ovalnim brošem, niskom perla i nekom vrstom škara, što će reći da je pripadala visokom društvu, dok bogato ukrašen mač s kojim je jedan od muškaraca otpremljen na onaj svijet sugerira da se radilo o istaknutu vikinškom ratniku. Upravo ovo hladno oružje zbunilo je znanstvenike.
Mač je, naime, bio položen s lijeve strane pokojnika, što je vrlo neuobičajeno. Je li se radilo o ljevaku? Ili je objašnjenje nešto složenije? Ovo drugo, tvrdi Sauvage. “Vikinzi su zagrobni život smatrali svojevrsnim zrcalnim odrazom naše zemaljske egzistencije. Moguće je stoga da je mač namjerno postavljen na ‘pogrešnu’ odnosno ‘zrcalnu’ stranu tijela, kako bi se naglasio ovaj eshatološki moment”, ispričao je znanstvenik, dodajući kako se oružje u svim ranije otkopanim vikinškim grobnicama uvijek nalazilo s desne strane.
Ni ženski grob nije lišen zagonetki. Ptičje kosti, otkrivene u njemu, po svoj su prilici ostaci dara nuđenog božanstvima – hrane. Ono što je, međutim, teže objasniti jest činjenica da ostaci kremirane pokojnice teže znatno manje nego što bi trebali.
Sauvage je ponudio zanimljivo objašnjenje tog fenomena: “Moguće je da je samo dio kostiju spaljen. Ostale su možda uzela njena djeca, kako bi ih štitile kroz život. Drevne vikinške sage, naime, otkrivaju da su ti ljudi vjerovali kako kosti predaka imaju čarobne moći, poput liječenja niza bolesti i pružanja nadljudske snage”.
Piše: Lucija Kapural
