Zagonetka iz neolitika: Zašto je, prije više od pet i pol tisuća godina, ovoj ženi odrezana glava?

Talijanski arheolozi, koje je predvodila dr. Lucia Castagna, u špilji na sjeveru zemlje pronašli su nešto nesvakidašnje. Na tome mračnom mjestu u okolici Bologne, do kojeg vodi iznimno strmi ulaz, zadnjih 5.600 godina ležala je ljudska lubanja, osamljena i zaboravljena od svih. Analiza je pokazala da je pripadala ženi staroj između dvadeset četiri i trideset pet godina, a dva pitanja zagolicala su pažnju znanstvenika: kako je lubanja mlade žene završila na tome teško pristupačnom mjestu? I što se, dovraga, dogodilo s ostatkom njezina tijela? Proučavajući neobične lezije na čeonom i tjemenom dijelu, stručnjaci su uspjeli stvoriti prilično uvjerljiv scenarij. “Dio tih ozljeda nastao je ljudskom rukom, a dio udaranjem lubanje o oštre stijene. Evo što se, pretpostavljamo, dogodilo: žena je, u jednom trenutku života, podvrgnuta trepanaciji, a zahvat je preživjela. Godinama kasnije, kad je umrla, pokopana je na način kakav bio uobičajen u neolitiku – tijelo je raskomadano te položeno u plitki grob. Prolaskom vremena, kiše su odnijele zemlju iznad njenog tijela u blatnim bujicama, a lubanja se po svoj prilici otkotrljala niz kosinu te, igrom slučaja, pronašla put do uskog ulaza u špilju”, objasnila je znanstvenica. Za neupućene, trepanacija je zahvat kojim se u frontalnom režnju lubanje buše malene rupe, a oko njegove svrhe lome se koplja u znanstvenoj zajednici. Prema jednoj teoriji, riječ je o religijskoj praksi otpuštanja demona iz tijela opsjednutih. Drugi pak smatraju da se radilo o medicinskom postupku, svojevrsnoj “praoperaciji” koja se primjenjivala kod ozljeda glave: pećinski “liječnici” možda su shvatili da se, kod puknuća lubanje, kost razgradi i zarazi okolno područje, pa su uklanjali dio nje kako bi ozlijeđenima spasili život. Kako bilo, ovako tretirane lubanje pronađene su u mnogim neolitičkim grobovima. To, čini se, nije bio jedini postupak kojem je ova žena podvrgnuta za života – izvađeno joj je i nekoliko zuba, vjerojatno zbog karijesa. Njeno zdravstveno stanje općenito je bilo loše, što i nije osobito iznenađenje – svakodnevica neolitičkih ljudi bila je sve samo ne piknik. Sitne rupice na vrhu lubanje mogle bi biti povezane s anemijom, a dva udubljenja sa strane upućuju na zaključak da je bolovala od tumora. Na lubanju su pronađeni i tragovi crvenog okera. Ovaj anroganski pigment u prapovijesti se koristio za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Zbog njegove boje, ljudi iz mlađega kamenog doba pripisivali su mu snagu krvi.

Piše: Lucija Kapural

Komentari