Zaglušujuća tišina koja dovodi do halucinacija i ludila: Nitko nije uspio boraviti duže od 55 minuta u ovoj sobi!

Fotografija: YouTube screenshot

Siti gradske vreve, truba vozača u predkofeinskoj krizi, uredskog mrmljanja, gunđanja i lupkanja tastaturama u uredima, susjede s gornjeg kata koja “nabada” u štiklama iza ponoći te vlastitih potomaka koji vas izluđuju vječitom drekom, zacijelo ste koji put poželjeli pobjeći iz urbane džungle i skrasiti se na mjestu na kojem caruje apsolutna tišina. Kad biste, međutim, ostvarili svoju želju i našli se na takvoj lokaciji, ne biste stupili ni u kakvu oazu mira i spokoja već u neku vrstu mučilišta. U najtišoj sobi na svijetu, koju je “Microsoft” 2015. dao izgraditi u svome sjedištu u Redmondu u Washingtonu, nitko još nije uspio izdržati duže od pedeset pet minuta.

Zbog čega su oni koji su uronili u ovo carstvo tišine iz njega istrčali u panici? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo objasniti kako tzv. anehoične sobe funkcioniraju. Nakon nekoliko minuta, čut ćete bubnjanje vlastitog srca. Izdržite još malo i čut ćete kako krv struji vašim žilama i kako se kralješci pomiču kad okrećete glavu. Bez ikakvih zvučnih podražaja iz vanjskog svijeta, tišina će postajati sve više i više zaglušujuća, manifestirajući se kao iritantno zujanje u vašim ušima. Vlastito disanje zvučat će vam poput grmljavine. Prava tortura počinje tek nakon toga.

Nakon kojih dvadeset minuta, primjetit ćete da je vaš osjećaj za ravnotežu poljuljan kao da ste iskapili nekoliko čaša “žestice”. Objašnjenje te pojave je jednostavno – nedostatak eha u prostoriji na podmukao način sabotira vašu urođenu prostornu svijest i čini vas dezorijentiranima i nestabilnima na nogama. Nakon otprilike pola sata, vaš mozak, koji prirodno teži podražajima, pokušat će ispuniti nepodnošljivu prazninu. Tada, uz živopisne zvučne i vizualne halucinacije, na ekspresnoj ste cesti prema ludilu. U jednom trenutku, tišina će postati toliko glasna da ćete početi vrištati. Zašto bi, dovraga, netko izgradio ovakvo što?

Srećom, soba ne služi za mučenje ratnih i inih zarobljenika, već ima posve prozaičnu svrhu. Poput većine anehoičnih soba, služi testiranju audio-vizualne opreme i elektroničkih uređaja. Konkretno, tehnološki gigant “Microsoft” koristi je kako bi analizirao računalne tipkovnice, mikrofone i slušalice. Njen tvorac, inženjer elektrotehnike Hundraj Gopal, s ponosom ističe da je pozadinska buka u ovoj sobi nešto najbliže “apsolutnoj ništici zvuka” a da ne uđete u vakuum. S jednakim entuzijazmom, napomenut će da je ista ušla u “Guinnessovu knjigu rekorda” kao najtiše mjesto na našem planetu, otevši tu titulu anehoičnoj sobi Laboratorija Orfield u Minneapolisu.

Kako se postižu ovakvi uvjeti u nekom prostoru? Izolirana komora položena je na mnoštvo opruga za prigušivanje vibracija te je obložena sa šest slojeva armiranog betona. Klinovi od fiberglasa prekrivaju pod, strop i zidove, lomeći zvučne valove prije nego što imaju šansu odjekivati nazad u sobu. U unutrašnjosti, razina buke iznosi minus 20.3 decibela, odnosno 20.3 decibela ispod praga ljudskog sluha. Usporedbe radi, disanje je, u uobičajenim prostorijama, čujno na 10 decibela; šaputanje na 30.


Piše: Lucija Kapural

Komentari