Gdje se nalaze “Vrata pakla”, špilja u kojoj vatra gori već duže od pola stoljeća? Koga su američki kažnjenici svojedobno smatrali zaštitnikom? Zašto Sjedinjene Američke Države ne koriste međunarodni sustav mjernih jedinica? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Godine 1971. geolozi su u Turkmenistanu otkrili špilju punu prirodnog plina. Kako bi izbjegli mogućnost trovanja, odlučili su zapaliti taj plin, vjerujući kako će izgorjeti u nekoliko dana… Plin, međutim, i danas gori, a lokalni živalj špilju je prozvao “Vratima pakla”.
2. Ime Johna P. Whitleya prosječnom Amerikancu ne znači ništa, no za tamošnje osuđene kriminalce bilo je sinonim za nadu. Riječ je, naime, o čovjeku koji je od 1990. do 1995. godine bio stražar u Državnoj kaznionici Louisiane, jednom od najstrožih američkih zatvora. Umjesto da njima upravlja čeličnom šakom, prema zatvorenicima se odnosio prijateljski. Stvorio je razrađen sustav nagrađivanja poželjnih ponašanja: primjerice, zatvorenici od povjerenja mogli su dobiti slobodan dan kako bi sudjelovali u sportskim natjecanjima ili posjetili obitelj. Pod njegovom upravom, broj nasilnih incidenata u kaznionici dramatično se smanjio, a kad je otišao u mirovinu, zatvorenici su mu priredili veliku oproštajnu zabavu.
3. Prije nekoliko godina, znanstvenici su pronašli anglo-saksonski medicinski manuskript iz devetog stoljeća. Među brojnim pripravcima, u njemu se nalazio onaj za očne tegobe, na bazi luka i češnjaka. Stručnjaci su ostali nemalo iznenađeni otkrivši da je “bapski recept” pobio devedeset posto stafilokoka rezistentnih na antibiotoke!
4. Prije nego što se u Europi sredinom sedmog stoljeća proširila upotreba stremena, dijela konjaničke opreme sastavljenog od remena i metalne papučice te namijenjenog uglavljivanju nogu tijekom jahanja, dreseri su konje učini da prednje noge sviju u zglobovima, kako bi vitezovi što lakše i što gracioznije mogli sjahati.
5. Za činjenicu da Sjedinjene Američke Države ne koriste međunarodni sustav mjernih jedinica kriva je zla kob aristokrata Josepha Dombeya (1742. – 1794.). Ovaj Francuz, jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena, poslan je kako bi Amerikance nagovorio na prihvaćanje univerzalnog sustava mjerenja koji bi pojednostavio znanstvene izračune i otvorio novo poglavlje u povijesti svjetske trgovine. Godine 1793. brodom se zaputio iz Pariza s dva standarda za novi metrički sustav, štapom koji je mjerio jedan metar te bakrenim cilindrom teškim jedan kilogram. Putovao je preko Atlantika kako bi se susreo s tadašnjim američkim državnim tajnikom Thomasom Jeffersonom, koji je bio naklonjen promjeni, te uz njegov blagoslov nagovorio američki Kongres na prijelazak na ovaj sustav. Ali, avaj, tijekom putovanja podigla se strahotna oluja, a Dombeyev brod nasukao se na Karibima, gdje je pao u ruke britanskih gusara. Nesretni čovjek razbolio se i umro u zatočeništvu. Francuska je poslala drugog izaslanika koji bi pronio glas o metričkom sustavu ali je, do vremena kad je zamjena stigla, Amerika imala novoga državnog tajnika, Edmunda Randolpha, koji nije bio zainteresiran za ovakve novotarije. Nakon što je veći dio svijeta prihvatio metrički sustav, Sjedinjene Države nastavile su koristiti nezgrapne imperijalne jedinice.
6. Paviljon jeke, zdanje koje je u perivoju Maksimir podignuto 1840. godine prema nacrtima graditelja Franza Schuchta, nazvano je po nimfi Eho iz Grčke mitologije. Lijepa gorska nimfa, kaže mit, dugim je pričanjem zadržavala Heru da ne zatekne Zeusa u nevjeri. Ova ju je kaznila pretvorivši je u jeku: nikada nije mogla progovoriti prva, već samo ponavljati tuđe riječi. Umrla je od žalosti jer nije mogla Narcisu izjaviti ljubav i od nje je ostao samo glas što odjekuje gorama.
7. Harald Sigurdsson (1015. – 1066.), čovjek koji je zadnja dva desetljeća života vladao Norveškom kao Harald III., zapamćen je po nadimku Hårdråde odnosno Strogi. Na njemu uistinu nije bilo ničega nježnog: neustrašivi ratnik, opjevan u sagama, ruke je na bojištu okrvavio još kao petnaestogodišnjak, da bi prije osamnaestog rođendana bio primljen u varjašku gardu, elitnu postrojbu bizantskih careva, a s vremenom postao i njen zapovjednik.
Piše: Lucija Kapural
