Kuga je u srednjovjekovnoj Europi bila najsmrtonosnija epidemija od koje je pomrla možda i polovica tadašnjeg stanovništva. Svoj vrhunac u Europi doživjela je sredinom 14. stoljeća. U znanosti već dugo traju rasprave gdje je ta pandemija počela je li to bilo u istočnoj ili središnjoj Aziji. Dana 15. lipnja 2022. objavljeno je veliko otkriće o mjestu početka ove epidemije u radu “Izvor crne smrti u središnjoj Euroaziji u četrnaestom stoljeću” (The source of the Black Death in fourteenth century central Euroasia) u časopisu Nature.
Podatak o groblju u Kirgistanu
Crna smrt dobila je svoje ime po karakterističnim crnim mrljama po kojima je odmah bilo jasno je li netko obolio od ove bolesti, koja je značila da je oboljeli osuđen na brzu smrt. Povjesničar ekonomije i okoliša Philip Slavin sa Sveučilišta Stirling u Škotskoj, koji je u fokus svog interesa stavio europsku epidemiju crne smrti, došao je do podatka o groblju u Kirgistanu, čiji nadgrobni spomenici iz prve polovice 14. stoljeća izravno spominju kugu. Nakon toga je u suradnji s Johannesom Krausom, paleogenetičarom s Odjela za evolucijsku antropologiju Instituta Max Planck u Leipzigu, krenuo u mukotrpnu potragu za nedostajućim tijelima davno iskopanog groblja. Tijela su pronađena u Muzeju antropologije i etnografije Petra Velikog u Sankt Peterburgu u Rusiji, a gdje su iz središnje Azije prevezena krajem 19. stoljeća. Nakon pronalaska tijela, znanstvenici su morali ishoditi dozvolu za analizu njihovih ostataka.
Nadgrobni spomenici točno datiraju početak epidemije
Po odobrenju daljnjeg istraživanja, analizirana su tijela tridesetak osoba, a tom je prigodom iz sedam tijela uspješno izdvojen DNA koji je pokazao da su tri osobe zasigurno bolovale od kuge. Upravo je ova analiza uspješno izdvojila tragove bakterije Yersinia pestis pohranjene u genetskom materijalu zuba žrtava, što pokazuje da je crna smrt najvjerojatnije započela u blizini jezera Issyk-Kul, u današnjem sjevernom Kirgistanu. Zahvaljujući nadgrobnim spomenicima može se točno datirati kada su analizirane osobe umrle, a to su konkretno 1338. i 1339. godina.
Prva točka širenja: Krim
Nakon pojave epidemije u Kirgistanu ona se proširila trgovačkim putevima, a među prvim pogođenim područjima bio je poluotok Krim 1346. godine, koji je u tom trenutku bio pod mongolskom opsadom. Samo godinu dana nakon izbijanja kuge na Krimu, bolest je stigla s tog područja do Sredozemlja trgovačkim brodovima. Bolest se brzo proširila ne samo Europom, već i Bliskim istokom i sjevernom Afrikom.
Usporedbe s Covidom-19
Spomenuti paleogenetičar Krause kaže da je Kirgistan mjesto gdje je sve počelo, i naziva ga “Wuhanom crne smrti”. On uspoređuje ovu pandemiju s ovom donedavno aktualnom, navodeći da su svi kasniji sojevi kuge potekli s ovog matičnog područja baš kao što su svi današnji sojevi Covida-19, poput Alphe, Delte, Omicrona, potekli prema svemu sudeći iz Wuhana u središnjoj Kini.
Mjesto intenzivne trgovine
Zanimljivo je i otkriće da su na kirgistanskim sviscima otkrivene buhe koji i danas nose ovaj soj bakterije, a koji je vjerojatno upravo s njih prešao na ljude. Područje sjevernog Kirgistana nalazi se na drevnom Putu svile, a prilikom iskapanja kirgistanskih grobova, u njima su nađeni i bisera iz Indijskog oceana, koralji iz Mediterana, što pokazuje da je ovo bilo mjesto intenzivne trgovine s udaljenim područjima, kao i da su žrtve, barem ove evidentirane bile iz višeg društvenog sloja.
Kuga danas nije izumrla, samo se zbog boljih higijenskih prilika rjeđe pojavljuje, ali se i liječi antibioticima. Ova je pandemija trajala je stoljećima i velikim dijelom je utjecala na daljnji tijek europske povijesti. Zadnja pandemija je u samo tri godine nanijela najveću ekonomsku štetu svjetskom gospodarstvu u poznatoj povijesti, i definitivno će imati važnu ulogu u daljnjim gospodarsko-društvenim procesima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
