“Wuhan crne smrti” ili gdje je započela epidemija kuge?

Fotografija: SciTechDaily

Kuga je u srednjovjekovnoj Europi bila najsmrtonosnija epidemija od koje je pomrla možda i polovica tadašnjeg stanovništva. Svoj vrhunac kuga je u Europi doživjela sredinom 14. stoljeća. U znanosti već dugo traju rasprave gdje je ta pandemija počela je li to bilo u istočnoj ili središnjoj Aziji. U ovom članku pozabavit ćemo se najnovijim otkrićima o mjestu odakle je krenula, do sada najrazornija poznata pandemija.

Podatak o groblju u Kirgistanu

Crna smrt dobila je svoje ime po karakterističnim crnim mrljama po kojima je odmah bilo jasno je li netko obolio od ove bolesti, koja je značila da  je oboljeli osuđen na brzu smrt. Povjesničar ekonomije i okoliša Philip Slavin sa Sveučilišta Stirling u Škotskoj, koji je u fokus svog interesa stavio europsku epidemiju crne smrti, došao je do podatka o groblju u Kirgistanu, čiji nadgrobni spomenici iz prve polovice 14. stoljeća izravno spominju kugu. Nakon toga je u suradnji s Johannesom Krausom, paleogenetičarom s njemačkog Instituta Max Planck s Odjela za evolucijsku antropologiju u Leipzitu, krenuo u mukotrpnu potragu za nedostajućim tijelima davno iskopanog groblja. Tijela su pronađena u Muzeju antropologije i etnografije Petra Velikog u Sankt Peterburgu u Rusiji, a gdje su iz središnje Azije prevezena krajem 19. stoljeća. Nakon pronalaska tijela, znanstvenici su morali ishoditi dozvolu za analizu njihovih ostataka.

Kirgistanski grobovi. Fotografija: A. S. LEYBIN (Science)

Nadgrobni spomenici točno datiraju početak epidemije

Po odobrenju daljnjeg istraživanja, analizirana su tijela tridesetak osoba, pri čemu je iz sedam tijela uspješno izdvojen DNA koji je pokazao da su od tog broja njih tri zasigurno bolovala od kuge. Upravo je ova analiza uspješno izdvojila tragove bakterije Yersinia pestis pohranjene u genetskom materijalu zuba žrtava, što pokazuje da je crna smrt najvjerojatnije započela u blizini jezera Issyk-Kul, u današnjem sjevernom Kirgistanu. Zahvaljujući nadgrobnim spomenicima može se točno datirati kada su analizirane osobe umrle, a to su konkretno 1338. i 1339. godina.


Nadgrobni spomenik s groblja u Kirgistanu. Fotografija: S. LEYBIN (eSchoolofThought.com)

Prva točka širenja: Krim

Nakon pojave epidemije u Kirgistanu ona se proširila trgovačkim putevima, a među prvim pogođenim područjima bio je poluotok Krim 1346. godine, koji je u tom trenutku bio pod mongolskom opsadom. Samo godinu dana nakon izbijanja kuge na Krimu, bolest je stigla s tog područja na Sredozemlje trgovačkim brodovima. Bolest se brzo proširila ne samo Europom, već i Bliskim istokom i sjevernom Afrikom.

Usporedbe s Covidom-19

Spomenuti paleogenetičar Krause kaže da je Kirgistan mjesto gdje je sve počelo, i naziva ga “Wuhanom crne smrti”. On uspoređuje ovu pandemiju s današnjom, navodeći da su svi kasniji sojevi kuge potekli s ovog matičnog područja baš kao što su svi današnji sojevi Covida-19, poput Alphe, Delte, Omicrona, potekli iz Wuhana u središnjoj Kini.

“Kada svizac zamota čokoladu!”

Zanimljivo je i otkriće da su na kirgistanskim sviscima otkrivene buhe koji i danas nose ovaj soj bakterije koji je vjerojatno upravo s njih prešao na ljude. Znate onu: “Kada svizac zamota čokoladu!”, no u ovom slučaju zamotali su nam ni manji ni više, nego kugu. U Europi su pak njihovu ulogu “pakirača” preuzeli štakori. Područje sjevernog Kirgistana nalazi se na drevnom Putu svile, a prilikom iskapanja kirgistanskih grobova, prema pronađenim podacima, u grobovima su nađeni i bisera iz Indijskog oceana, koralji iz Mediterana, što pokazuje da je ovo bilo mjesto intenzivne trgovine s udaljenim područjima, kao i da su žrtve, barem ove evidentirane bile iz višeg društvenog sloja.

Fotografija: CBS News

Kuga danas nije izumrla, samo se zbog boljih higijenskih prilika rjeđe pojavljuje, ali se liječi antibioticima. Ova je pandemija trajala je stoljećima i velikim dijelom je utjecala na daljnji tijek europske povijesti. Sadašnja pandemija je u samo tri godine nanijela najveću ekonomsku štetu svjetskom gospodarstvu u poznatoj povijesti, i definitivno će imati važnu ulogu u daljnjim gospodarsko-društvenim procesima.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari