Zvijezde kojega kultnog horor filma su na tajanstvene načine skončale nedugo nakon premijere? Zašto je kraljica Elizabeta I. u najboljim godinama izgledala poput starice? Zašto golemi manuskript iz trinaestog stoljeća nazivaju “Vražjom Biblijom”? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U sedamnaestom stoljeću, alkemičari su radili “prekovremeno” kako bi pronašli eliksir vječnog života. Kao što svi znamo, njihovi napori bili su jalovi – i dalje umiremo. No, pritom su proizveli pregršt drugih “čarobnih” napitaka, sve jedan odvratniji od drugog. Onodobni hit svakako je bio bućkuriš uglednog Johna Frencha, poznat kao “Tinktura mozga”. Kao što sam naziv sugerira, glavni sastojak bio mu je ljudski mozak. Prema receptu, trebalo ga je pustiti da se šest mjeseci paca u stajskom gnojivu, et voilà – pred vama je proteinski smoothie koji, prema Frenchu, liječi bolesti u rasponu od hunjavice do tumora mozga.
2. “Poltergeist”, horor film iz 1982. godine, toliko je prestrašio onodobnu publiku da su mnogi bježali iz kina puno prije odjavne špice. Zbiljska strava je, međutim, ležala negdje drugdje. Čak četvero glumaca umrlo je nedugo nakon premijere, mahom na neočekivane ili nasilne načine. Posebno potresna bila je smrt zvijezde filma Heather O’Rourke, koja je zbog rupture crijeva preminula u dvanaestoj godini. Nakon što je inače zdrava djevojčica skončala, čak su i neki ozbiljni mediji počeli spekulirati da je film proklet.
3. Početkom devetnaestog stoljeća, ljudima su trebale zubne proteze baš kao što i nama trebaju, no metode za njihovu izradu nisu bile nimalo sofisticirane. Lažna zubala sklepala bi se od zuba pokojnika, najčešće palih vojnika.
4. Kako bi bila u skladu s onodobnim trendom svijetle puti, engleska kraljica Elizabeta I. (1533. – 1603.) izbjeljivala je lice ceruzitom, mješavinom vinskog octa i bijelog olova. Željeni rezultat je postigla: imala je boju friško ekshumirana leša. No, ova toksična smjesa imala je i neželjenu posljedicu, a to je ubrzano starenje kože. Kraljica i podanice koje su slijedile njen ritual u dobi od četrdeset godina izgledale su poput starica, a mnogima su se na licu pojavile i nelijepe kraste.
5. Erik XIV. (1533. – 1577.), švedski kralj iz dinastije Vasa, isprva je smatran sposobnim vladarom. Naslijedivši ova Gustava I. Vasu, ojačao je moć monarhije i vodio agresivnu vanjsku politiku. S vremenom je, međutim, počeo pokazivati znakove duševne bolesti, preciznije, teške paranoje. Stanje se pogoršalo nakon što se, protiv volje staleža, oženio ljubavnicom Karin Månsdotter. Švedsko plemstvo bilo je ogorčeno njegovom odlukom da na tron uzdigne pučanku, što je kod kralja, otprije uvjerenog da mu rade o glavi, produbilo osjećaj proganjanja. Zbog straha od moguće urote, dao je pogubiti vodeće članove moćne obitelji Sture, nedužne ljude, a jednom od njih osobno je prerezao grkljan. Nadalje, utamničio je vlastitog polubrata Ivana, optuživši ga za izdaju, nakon čega je tjednima lutao šumom, preodjeven u seljaka. Dok je kralj mahnitao po okolici, Ivana su oslobodili iz sužanjstva. Ovaj je, udruživši se s bratom Karlom, svrgnuo ludog Erika s vlasti i bacio ga u tamnici. Nesretni monarh, koji zadnje dane ničeg nije bio svjestan, ondje je 1577. otrovan.
6. Bartolomeo Cristofori (1655. – 1731.), izumitelj klavira, izrađivao je instrumente za princa Ferdinanda iz dinastije Medici, a pretpostavlja se da je prvi napravio oko 1700. godine. Do danas su sačuvana tri njegova klavira – najstariji se može razgledati u New Yorku, a oni nešto mlađi u Rimu i Lepzigu.
7. Iza latinskog naziva Codex Gigas (“gigantska knjiga”) krije se najveći srednjovjekovni rukopis (na slici!). Nastao početkom trinaestog stoljeća u benediktinskom samostanu u češkom selu Podlažice, uistinu je opravdao svoje ime: knjižurina s drvenim koricama 92 centimetra je visoka, 50 centimetara široka i 22 centimetra debela, a teži preko sedamdeset pet kilograma. Koncem Tridesetogodišnjeg rata, zaplijenila ju je švedska vojska, a danas se čuva u Švedskoj nacionalnoj knjižnici u Stockholmu. Zbog goleme ilustracije nečastivog na 577. stranici, poznata je i kao “Vražja Biblija”. Ne zna se točno tko ju je stvorio niti kroz koliki vremenski period, no o tome postoji legenda. Prema njoj, neki redovnik je, zbog prekršenog zavjeta, osuđen da bude živ zazidan. Ne želeći skončati na tako neugodan način, obećao je da će u jednoj noći napisati knjigu koja će proslaviti samostan – u zamjenu za slobodu. Kako se ponoć bližila, shvaćao je da neće uspjeti u svojoj misiji. Kad su se kazaljke na satu poklopile, a koraci tamničara počeli približavati, u očaju je zazvao Vraga te mu ponudio svoju besmrtnu dušu u zamjenu za pomoć. Vrag kao vrag, objeručke je prihvatio pogodbu: dovršio je posao u sekundi, a zahvalni monah, kome je time spasio glavu ali ga i osudio na vječno prokletstvo, naslikao je njegov lik na praznom listu. Nama se čini kako bi bilo prikladnije da je izabrao 666. stranicu…
Piše: Lucija Kapural
