Voltaire u pet anegdota: Velikan racionalne misli ljubovao je s vlastitom nećakinjom!

Ime francuskog filozofa i književnika Voltairea (1694. – 1778.) sinonim je za racionalnu misao i otpor svakom fanatizmu, dogmatizmu, praznovjerju i idolatriji. “Oni koji vas mogu natjerati da vjerujete u apsurdne stvari, mogu vas natjerati i da, u ime njih, počinite strahote”, govorio je. Zbog takvog pristupa svetim kravama, crkvi i državi, ovaj prosvjetitelj, enciklopedist i deist vječno je oscilirao između obožavanja i progona – činjenica da su ga mnogi, pa i neke okrunjene glave, smatrali najblistavijim umom svoga vremena nije ga poštedjela surovih kazni za slobodu govora: François Marie Arouet, kako mu je pravo ime, dvaput je završio s pogrešne strane rešetki bastijske tamnice, a jednom je čak dobio privremeni izgon iz domovine. Autor “Candidea”, “Engleskih pisama” i “Henrijade” zapamćen je kao iznimno duhovit čovjek, o čemu svjedoče i sljedeće anegdote!

U smrt s osmijehom

Smisao za humor, kaže legenda, zadržao je i na smrtnoj postelji. Svećenik, koji je je bolesnom starcu htio dati posljednju pomast, pitao ga je odriče li se Sotone. Jedva čujnim glasom, umirući je odvratio: “Mislim da ovo nije dobar trenutak da stvaram nove neprijatelje!”.

Propala ucjena


Voltaire je svojedobno dobio ucjenjivačko pismo u kojem je, bez mnogo okolišanja, pisalo: “Ako mi smjesta ne pošaljete 500 louisdora, javno ću obznaniti ne baš lijepe priče koje znam o vama”. Hladan kao špricer, filozof je otpisao: “A ako vi meni pošaljete samo 50 louisdora, s velikim ću užitkom povećati broj tih priča, s naglaskom na one pikantne”.

Slatki otrov

Premda je, kao racionalan čovjek, propovijedao umjerenost u svemu, praksa nije slijedila teoriju kad se radilo o njegovoj ljubavi prema kavi. Filozof je, naime, dnevno znao popiti i do pedeset šalica omiljena crnog napitka, a najčešće ga je konzumirao u čuvenu “Café Procopeu”, pariškom okupljalištu enciklopedista, intelektualaca i pisaca tračerskih rubrika. Prijatelj, koji mu je ujedno bio liječnik, učestalo ga je upozoravao na štetnost ove navike, nazivajući kavu otrovom. “Prijatelju, trujem se već, eto, pola stoljeća i još uvijek sam živ. Očito da ni otrovi nisu što su nekoć bili”, odvratio mu je Voltaire.

Slobodno me hvali, ali skrati malo, brate!

Vremešnog Voltairea posjetio je neki mladi, nadobudni pisac. Svoje divljenje izrazio mu je sljedećom kićenom rečenicom: “Veliki čovječe! Čast mi je biti u prisutnosti onoga tko može stajati bok uz bok s gigantima ljudske misli poput Homera, Platona, Sofokla…” Voltaire odlučnim pokretom ruke prekine njegou tiradu. “Mali čovječe! Ne mogu reći da ne uživam u tvojoj pohvali, no ja sam star i umoran čovjek. Nastaviš li nabrajati sve pametne ljude koje znaš, to bi moglo potrajati, budući da si tek zagrebao po antičkoj Grčkoj!”.

Tajna za koju svi znaju

Punih šesnaest godina imao je aferu s udanom ženom, briljantnom književnicom i znanstvenicom Émilie du Châtelet. Jedan od filozofovih suvremenika ovu je vezu okarakterizirao kao “tajnu za koju ama baš svi znaju”. Voltaire je imao još nekoliko dužih veza – uključujući onu s vlastitom nećakinjom Marie-Louise Mignot – no bračni jaram niti jedna mu nije namaknula. Kako je svojedobno ustvrdio, “pečat na papiru najefikasniji je ubojica ljubavi”.

Poše: Lucija Kapural

Komentari